Varhelji prećutkuje kršenje ustavnih prava građana Srbije 1Foto: EPA-EFE/ MARKO ĐOKOVIĆ

Dobro je što je komesar za proširenje EU Oliver Varhelji poručio da je zaštita životne sredine u fokusu političkog dijaloga Srbije i Evropske unije, ali zvanični Brisel, osim takvih izjava, treba da u praksi reaguje na ekološke probleme u našoj državi, uključujući zagađenje vazduha, ocenjuju za Danas stručnjaci za ekološka pitanja.

Varhelji je navedenu izjavu dao odgovarajući na pitanje Joana Rareša Bogdana, poslanika Evropske narodne partije u Evropskom parlamentu.

Kako su prenele agencije, taj evroparlamentarac je „skrenuo pažnju na situaciju na području Bora, gde kineski investitor Ziđin izaziva ekološku katastrofu“, uz konstataciju da takve aktivnosti „teško pogađaju“ rumunsku manjinu u tom regionu, koja se „žalila da je izložena pritiscima i čestim pretnjama, i razmišlja da napusti region“.

Komentarišući Varheljevu poruku, Nataša Đereg, koordinatorka Radne grupe za Poglavlje 27 (životna sredina i klimatske promene) Nacionalnog konventa o EU, kaže za naš list:

„Svakako je konačno pozitivno da zaštita životne sredine dobije svoje mesto u političkom dijalogu na svim nivoima, a pitanje je šta se do sada čekalo? Komesar za proširenje je morao reagovati, jer mu je poslanik Rareš Bogdan postavio direktno pitanje, u vezi sa ekološkom katastrofom izazvanom Ziđinom u Boru, koja teško pogađa rumunsku manjinu i koja se žalila da je izložena pritiscima i pretnjama te razmišlja da napusti region“.

– Naravno, zagađenje dotiče i druge građane, nije samo Bor pogođen zagađenjem, i nije samo jedan investitor u pitanju – u pitanju je celokupna slabost i nesposobnost države da sprečava i kontroliše zagađenje. Ono što je nama Evropska komisija istakla jeste da je potrebno snažno osnaživanje kapaciteta sudstva i ekoloških inspektorata i sprovođenje Direktive o ekološkom kriminalu – da vidimo te sudske slučajeve, kada, ko i kako je odgovarao za ekološki kriminal, te da obratimo pažnju na kumulativne uticaje svih investicionih projekata na životnu sredinu, što nam je zaista velika boljka, ukazuje Đereg.

Sagovornica Danasa napominje:“Ono što komesar Varheji ne zna, ili ne komentariše jeste prisustvo enormnog kršenja ljudskih, odnosno ustavnih prava građana koji žive na lokacijama koje su blizu postojećih ili budućih rudnika, kao i fabrika prerade rude, koji su ne samo ugroženi visokim koncentracijama štetnih materija, nego im je ugrožena imovina, dedovina, nisu uključeni u odlučivanje od samog početka nego bivaju zatečeni i primorani da zbog odluke Vlade napuštaju svoja ognjišta“.

– Tako se planira preseljenje celog naselja Krivelj, tako se planira raseljenje u Jadru. Mi smo podneli zahtev za ocenu ustavnosti člana 20 Zakona o eksproprijaciji, koji daje neograničeno pravo Vladi Srbije da utvrdi javni interes i pokrene postupak eksproprijacije nepokretnosti za potrebe eksploatacije mineralnih sirovina. Posebno treba imati u vidu da je delatnost eksploatacije mineralnih sirovina potencijalno veoma ekspanzivna u pogledu potreba za zemljištem, a naročito u slučaju površinskih iskopavanja, koja mogu zahvatiti velike površne zemljišta i veliki broj kuća, zbog čega ovakva odredba predstavlja ogromnu društvenu opasnost jer stvara mogućnost za kršenja Ustava u velikim razmerama. Mogućnost da Vlada odlučuje o nepokretnostima i imovini u privatnoj svojini i utvrđuje javni interes u bilo koje doba i u bilo kojem obimu, kako je propisano u stavu 2. člana 20. Zakona o eksproprijaciji, direktno krši osnovna ustavna načela iz članova 18. i 20. Ustava Republike Srbije, koja su bitna za ocenu pridržavanja ustavnih jemstava, objašnjava Đereg.

Nataša Đereg zaključuje: „Oblast eksploatacije mineralnih sirovina spada u rudarstvo kao delatnost koja se obavlja radi sticanja dobiti i kao takva potpuno je suprotna svim drugim oblastima u kojima je dozvoljeno utvrđivanje javnog interesa i sprovođenje postupka eksproprijacije. Određivanje delatnosti koja se obavlja radi sticanja dobiti kao oblasti u kojoj je dozvoljena eksproprijacija nepokretnosti predstavlja teško kršenje ljudskih prava samo po sebi, jer poništava svrhu postojanja privatne svojine nad nepokretnostima, pošto je privatna svojina uslov za obavljanje delatnosti radi sticanja dobiti“.

Marko Vujić, asistent na katedri za ekologiju Fakulteta političkih nauka u Beogradu, navodi za Danas:

„Posvećen rad u oblasti zaštite životne sredine jeste jedna od retkih nepromenjivih konstanti same EU od Mastrihtskog ugovora 1992. godine do danas. Međutim, očito je da EU osim što zahteva pravno-normativno usklađivanje u ovoj oblasti, ne vrši dovoljno veliki pritisak na zemlje kandidate za članstvo da te standarde i implementiraju u praksi“.

– Izjava komesara za proširenje i susedsku politiku EU Olivera Varheija da se „Značaj zaštite životne sredine i aktivnosti na očuvanju klime nalaze u fokusu političkog dijaloga između Srbije i Evropske komisije na svim nivoima i u svim forumima“, kao odgovor na pitanje poslanika Evropskog parlamenta Joana Rareša Bogdana, govori da i sami poslanici najvišeg tela EU primećuju nedovoljnu posvećenost Evropske komisije u fokusiranju Srbije ka rešavanju nagomilanih ekoloških problema, od kojih je veliki broj prekograničnog karaktera, ukazuje Vujić.

Prema Vujićevim rečima, „zabrinutost i stav Rareš Bogdana nesumnjivo dele i ostali evroposlanici, jer Srbija zaista ne pravi krupne pomake u de facto ekološkom usklađivanju, dok s druge strane, nažalost „prednjači“ u određenim oblastima, poput zagađenja iz termoelektrana, gde smo suvereni vladari na evropskom kontinentu““.

– Izjava komesara Varhelja da je ekologija centralna tema dijaloga Brisela i Srbije više deluje kao amortizacija potencijalnog umnožavanja ovakvih pitanja od strane ostalih poslanika i poslaničkih grupa u Evropskom parlamentu na temu Srbije i ekoloških standarda, nego što jeste realan opis prioriteta u pregovorima. Iz šireg ugla posmatrano, navedeno predstavlja prikaz očitih slabosti EU, koja birokratizovana, prvenstveno insistira na de jure usklađivanju, dok joj de facto stanje, te nivoi implementacije nisu u fokusu, bar ne dominantnom. Iz drugog ugla „pesimistični“ bi možda rekli da EU i ne računa na skoriji prijem Srbije u zajednicu evropskih naroda, pa stoga i ne vrši pritisak na naše institucije da se „dovedu k poznaniju ekološkog prava“. Iz trećeg, i, sigurno, suštinskog ugla, Srbija je na potpuno pogrešnom putu ako za ekološki napredak, zdravu životnu sredinu, zdravlje svojih građana čeka nalog ili pritisak bilo koga, pa makar to bio i Brisel, ocenjuje Marko Vujić.

Stefan Vladisavljev: Brisel i Peking su zaoštrili odnose

Govoreći o pritužbama zvaničnog Brisela na kineske investicije u Srbiji, koje se, uglavnom, izražavaju zbog visokog stepena zagađenja životne sredine, Stefan Vladisavljev, programski koordinator Fondacije BFPE za odgovorno društvo, ukazuje za Danas:“Sve češće kritike i zabrinutosti koje EU izražava zbog porasta kineskog prisustva u Srbiji, uključujući i ono koje se odnosi na zaštitu životne sredine posledica je sve većeg zaoštravanja odnosa između Brisela i Pekinga. Međutim i iz izjave komesara Varheija je jasno da će za rešavanje ovog izazova teret biti na Srbiji“. Vladisavljev dodaje: „Ne treba očekivati da će u Srbiji doći do direktne konfrontacije između Kine i EU, već će Beograd biti taj koji će morati da rešava probleme zaštite životne sredine proistekle iz prisustva kineskih kompanija, pre svega one u Boru i Smederevu. Takođe, ako dođe do daljeg porasta tenzija između Pekinga i Brisela, treba očekivati i da će bliski odnosi između Beograda i Pekinga predstavljati ozbiljnu prepreku za dalji napredak u procesu pristupanja Srbije Evropskoj uniji“.

Ovaj projekat finansira Evropska unija u saradnji sa listom Danas. Sadržaj ovog projekta je isključivo odgovornost lista Danas i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenja Evropske unije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari