Kopernikanski obrt u isplati duga Er Srbije 1Foto: Promo/Air Serbia

Ni pet dana nakon što je Er Srbija „sa velikim zadovoljstvom“ saopštila da je samostalno obezbedila sredstva i isplatila firmi svog suvlasnika, EA partners 57,6 miliona dolara kao prvu dospelu ratu kredita od 120 miliona, i pohvalila se da je to postigla „zahvaljujući odgovornom poslovanju pre pandemije koronavirusa, kao i opsežnim merama štednje i racionalizacije poslovanja na svim nivoima u uslovima najveće krize u istoriji civilnog vazduhoplovstva, izazvane pandemijom“ – nije jasno iz kojih je sredstava ili uz čiju pomoć to učinjeno.

Ne zna se ni kako je došlo do „Kopernikanskog obrta“ u kompaniji koja je samo tri meseca ranije obavestila Etihad da nema dovoljno novca za izmirenje duga zbog čega je zatražen otpis 82 odsto tog potraživanja.

Etihad je to odbio bez razmišljanja iako je državni vrh najavljivao da će se o tome voditi razgovori sa arapskim partnerom.

Od toga očigledno nije bilo ništa pa je novac po ugovoru iz 2015. morao da se nađe. Ko je odrešio kesu, ne zna se, ali malo ko veruje da je to zaista isplaćeno iz kase nacionalnog avio prevoznika.

Vladimir Vučković, član Fiskalnog saveta i saradnik časopisa MSAT, kaže za Danas da je sve velika nepoznanica i da niko ne zna šta se tu desilo i kakva je relacija Vlade sa tim preduzećem.

– Prema rezultatima poslovanja Er Srbije jasno je da nisu imali dovoljno para za plaćanje te rate, posebno zbog krize u toj industriji koja sada teško radi. S pravom se postavilo pitanje da li će preduzeće moći to da izmiri, nakon čega smo dobili zvaničnu informaciju da jeste platilo. Javnost se s pravom pita o čemu je reč a na Vladi ili na ministartsvu je da daju odgovr na to. Jer, priča se ne završava sada, to preduzeće treba posle plaćenog kredita i da preživi, da plaća svoje druge obaveze i prema zaposlenima i prema državi i drugim dobavljačema, zatim sledeće godine ide druga, nešto veća rata kredita. Zato se s razlogom pitamo kako je prethodna transakcija izvršena i kakva je perspektiva u ovoj i narednoj godini – kaže Vučković i dodaje da postoji jaka sumnja da ta priča nije održva sama od sebe.

On ističe da postoji više načina na koje se može obezbediti potreban novac, bilo od novog kredita kojim bi se platio stari, ili da se iskoriste eventualno neke zalihe, za koje ne znamo da li ih ima, postoje i drugi modeli, ali upravo zbog neizvesnosti, zbog značaja kompanije i potencijalnog fiskalnog troška, trebalo bi da imamo neku jasniju sliku šta se tu desilo, navodi Vučković.

Za ekonomistu Milana Kovačevića jasno je da taj novac nisu mogli platiti iz svojih sredstava i da su ranije to ranije, kad su tražili otpis duga.

– Odjednom se ispostavilo da su mogli da plate i platili su. Očito je, ipak, da se radi o nekom drugačijem načinu plaćanja a očito je da oni postoje. Videli ste i kod Telekoma, prvo su pričali da nisu zaduženi, da su akvizicije vršili svojim novcima, a vidite sada da je praktično centralna banka kreditirala tu kompaniju jer su prezaduženi. Ovde postoji drugi problem. Očito je da se radi o nekoj vrsti državne subvencije i ja ne znam zašto je bilo kome potrebno da to skriva. Većina aviokompanija je u velikim teškoćama, čitav saobraćaj, i trebalo je da se pođe od toga da postoje problemi, da se kredit mora vratiti i da se normalnije postupa, da se to saopšti i drugom partneru, zatraže razumni pregovori a ne da im se samo pošalje zahtev za otpis duga – kaže Kovačević.

Iritantno je i saopštenje kompanije da su odjednom procvetali i sami iz svojih sredstava sve platili, pa treba da budemo ponosni jer dobro rade, naglašava on i navodi da je nejasno gde je pronađen taj novac.

– Kod nas se i inače sa novcem tako radi. Bilo je mnogo slučajeva da je javno preduzeće, Srbijagas, na primer, plaćao za druge, bilo je prelivanja sa Aerodroma na Er Srbiju, vrlo često su neke firme oslobađane poreza. Dakle, postoji mnogo načina koji su potpuno netransparentni, a takvi su jer se u suprotnom mogu kritikovati. Država je prosto mogla i da stavi novac na njihov račun, jer naši budžeti imaju velike rezerve, a to je deo netransparentnog novca – objašnjava naš sagovornik.

Od Er Srbije i od Ministarstva finansija nismo dobili odgovor na pitanje iz kojih je izvora Er Srbija platila kreditnu ratu Etihadu: Da li je reč o budžetskim sredstvima ili kreditu – ako jeste, da li je on iz sredstava Fonda za razvoj ili neke druge državne institucije ili je reč o komercijalnom zaduživanju gde nas interesuje preko koje je banke novac plasiran i pod kojim uslovima.

Milioni za avione

U Er Srbiji većinski vlasnik, sa 51 odsto udela je država dok je suvlasnik kompanija Etihad iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je do udela od 49 odsto došla konverzijom u vlasništvo kredita vrednog 40 miliona dolara. Novi kredit iz 2015. godine, od 120 miliona dolara računajući i ne baš povpoljnu kamatu, uzet od firme iz sastava Rtihada, dospeo je delom u septembru dok druga rata stiže na naplatu u proleće naredne godine.

Inače, Er Srbija u poslovanju iskazuje dobitak ali je on znatno niži od državnih subvencija koje se na različite načine daju toj kompaniji. Samo u prošloj godini, neto dobit iznosila je oko 11 miliona dolara a prihod po osnovu subvencija, dotacija i donacija – 25 miliona dolara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari