Pred sudovima u Srbiji više od 170.000 tužbi protiv banaka 1Foto: Pixabay/Rawpixel

U srpskim sudovima ima više od 170.000 tužbi građana prema bankama, od kojih je najviše onih koje se odnose na naknade, javlja TV N1.

Na moguće posledice po rad banaka ukazao je nedavno i MMF i ključan je – uticaj na stabilnost finansijskog sistema. Jer, teorijski možete da dovedete u pitanje sve naknade koje su do sada naplaćene i to do beskonačno u prošlost, što znači da troškovi po banke mogu da se mere milijardama, rekao je ekonomista Zoran Petrović za N1.

Advokat Čedomir Kokanović je istakao da se ne može sistemski zakon poput Zakona o parničnom postupku, koji definiše kako neko može da tuži bilo koga povodom bilo kog problema, menjati samo da bi se rešio problem tužbi prema bankama.

„Potencijalni troškovi koji mogu da se mere milijardama dalje znače da može biti veliki uticaj pogotovo na neke male banke. Zato MMF govori o uticaju velikog broja tužbi na finansijsku stabilnost“, ukazuje Zoran Petrović.

„Jer, vrlo je neobično da se sada dovodi u pitanje zakonitost naknada. Pravila po kojima banke funkcionišu postoje jako dugo –  Zakon o obligacionim odnosima postoji od 1978. Imali smo i krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina kredite koji su imali naknade izražene ili u apsolutnom iznosu ili u procentima. Devedesetih nismo imali banke, ali od 2000. godine takođe smo to imali. Sada, posle 15 godina to se dovodi u pitanje. U međuvremenu smo dobili još propisa koji regulišu tu materiju, poput Zakona o korisnicima finansijskih usluga iz 2011. godine, pa Odluke o efektivnoj kamatnoj stopi NBS i to je prilično jasno uređeno“, ukazuje Petrović.

Advokat Čedomir Kokanović ističe da je nedavno Vrhovni sud paket od nešto više od 90 hiljada tužbi preraspodelio iz beogradskih sudova po sudovima iz unutrašnjosti gde su tužioci tj. klijenti banaka.

„Pošto se stvorila praksa da te naknade za obradu kredita nisu bile zakonie, to sada ide automatski i vrlo je izvesno da će se spor rešiti pozitivno za klijenta banke. Vreme je neizvesno. I ovaj sada novi zakon (nacrt Zakona o parničnom postupku) unosi dodatnu neizvesnost ako bude usvojen“, navodi Kokanović.

Kada je reč o tužbama protiv banaka Petrović ističe da smo svedoci da se u najvećem broju slučajeva, oko 80 i nešto odsto, presuđuje protiv banaka -sa glavnim argumentom da se traži od banaka da objasni mehanizam kako se dolazi do tih troškova.

„Pri tome je suština te priče transparentnost – da li u predugovornom procesu banka klijentu daje sve elemente. To je i nominalna kamatna stopa, troškovi, naknade, troškovi trećih strana. Kranja cena kredita je efektivna kamatna stopa koju klijent može da poredi sa cenom u drugim bankama i tako izabere gde je najpovoljnije“, objašnjava Petrović.

Tako se, ističe Petrović, posmatra transparentnost – da se građanin upozna sa troškovima i potpiše da ih je razumeo.

„Onda, odjednom, neko tumači da banke moraju da objašnjavaju kako su došle do tih troškova – koliko je potrošeno električne energije, manuelnog rada, amortizacije i ne znam čega sve, da bi se došlo do tog bankarskog kredita. To građane još više zbunjuje – šta vam znači naknada 0,5 odsto? Da li ćete racionanije doneti odluku ako vam neko kaže da je u tih 0,5 odsto uključeno toliko energije, toliko tonera i sl.“, pita Petrović.

On navodi primer mađarskog vrhovnog suda koji je tražio da se po pitanju naknada izjasni Evropski sud pravde. Tako, ističe, u 2019. postoji predmet protiv CIB banke gde Evropski sud pravde konstatuje da, kako ističe, nema nikakvog razloga da se traži bilo kakav mehanizam utrđivanja troškova.

„Važna je transparentnost da su svi troškovi u predugovornoj fazi prikazani klijentu i da je to sve sadržano u efektinvoj kamatnoj stopi. Kad uđete u radnju ne pitate koliko košta proizvodnja cipele ili koliko košta đon“, ističe Zoran Petrović.

Čedomir Kokanović je saglasan da u Srbiji uslovi za poslovanje i vladavina prava i zadovoljstvo pravosudnim i privrednim sistemom nisu idealni.

„Saglasan sam i sa stanovištem da problem koji je nastavo treba da se reši na jednom mestu, a da je to država i da se trenutno to ne dešava. Kao rezultat imamo veliki broj tužbi i trenutni pristup sa trenutnim zakonom jeste da se reševa posledica – zašto ima toliko tužbi, a ne uzrok – zašto su nastale te tužbe“, ukazuje Kokanović.

Ako se reši uzrok, i to na jednom mestu, da sporovi ne nastaju i ne zagušuju pravosudni sistem, ne bismo, kaže, ni imali problem.

„A kamoli da zbog tog jednog problema menjamo ceo sistem funkcionisanja pravosuđa na jedan čudan i nakaradan način. Ne možemo sistemski zakon koji definiše kako bilo ko tuži bilo koga povodom bilo čega mi menjati samo da bi se rešio problem tužbi banaka, odnosno tužbi države što je drugi segment koji je jako veliki u pravosudnom sistemu i zagušuje sistem. Nisu problem samo banke, problem je i država“, ukazao je Kokanović.

Sada se, navodi, otežava mogućnost da se sudu pristupi i traži zaštita povređenog prava.

„To nije problem samo klijentata banaka, već mnogo širi – svako onaj ko treba svoje pravo da zatraži na sudu, njemu je pristup znatno otežan, a u nekim slučajevima nemoguć“, upozorio je Čedomir Kokanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari