Zakon o akcizama deset meseci posle 1Foto: Pixabay/ Ken _Lecoq

Pitanje za milion dolara glasi: da li je zahvaljujući primeni novog Zakona o akcizama, kojim je propisana obaveza stavljanja akcizne markice na svako pakovanje kafe u prometu (markice se stavljaju na pakovanja različite težine pržene i sirove kafe, kafe u rinfuzi kao i na pakovanja ekstrakta kafe, esencija, ljuspica…), crno tržište u Srbiji stavljeno pod kontrolu, odnosno koliko je pržioničara prešlo iz „sivih“ u legalne tokove poslovanja?

Pitanje je utoliko intrigantnije ako se zna da još nema zvaničnog izveštaja o efektima primene tog Zakona koji je stupio na snagu 1. januara 2018, a čijim je usvajanjem iskazana namera države, bar je tako na prvi pogled izgledalo, da se smanji broj nelegalnih proizvođača i trgovaca kafom, ali i da se poveća priliv novca u republički budžet. Procenjuje se da bi od obaveze obeležavanja svakog pakovanja kafe državna kasa mogla da „profitira“ najmanje 4,5 milijardi dinara. Sudeći prema procenama proizvođača godišnje se prošvercuje između 4.000 i 5.000 tona sirove kafe dok se, izraženo u dinarima, šteta koju republički budžet trpi zbog neplaćenih akciza kreće u rasponu od 400 miliona do čak milijardu.

Procene dalje govore da tržište kafe u Srbiji vredi oko 200 miliona dolara. Problem je, međutim, što značajan deo tog „kolača“ (ne zna se precizno koliki) pripada nelegalnim prodavcima i trgovcima. Situacija bi mogla da bude jasnija krajem godine kada bi, sudeći prema najavama Ministarstva finansija, svetlo dana mogao da ugleda javni registar svih proizvođača kafe, mada izvesnu dozu skepticizma izaziva činjenica na koju ukazuju veliki proizvođači, da još nije obelodanjen podatak ko je sve ispunio zakonsku normu da se do 31. decembra 2017. godine registruje kao pržioničar kafe. Taj registar je, za razliku od druga dva (registri proizvođača alkoholnih pića i proizvođača duvana) još uvek obavijen velom tajne. Baš kao što su pod velom tajne za novinara Danasa ostali i odgovori Ministarstva finansija koje, očigledno, selektivno pruža informacije u zavisnosti od toga da li je medij koji je uputio pitanja u milosti činovnika u tom ministarstvu. Na pitanje Danasa: mogu li se, deset meseci posle stupanja na snagu Zakona o akcizama, sumirati rezultati primene zakona u praksi i koliko je firmi, kako proizvođača tako i uvoznika kafe, preuzelo nalepnice iz Ministarstva finansija nije stigao nikakav odgovor. Ali, ako je suditi prema informaciji koju je to Ministarstvo dostavilo Tanjugu, „nalepnice“ je preuzelo 380 firmi, od čega je 371 domaći proizvođač kafe, a devet su uvoznici. Osim toga, Zavod za izradu novčanica i kovanog novca Topčider, je u periodu od 1. januara do 30. septembra ove godine odštampao i izdao oko 120 miliona akciznih markica za kafu.

Da je tržište kafe u Srbiji neuređeno i da se čak oko 20 odsto prometa odvija u sivoj zoni, na to posebno ukazuju veliki proizvođači koji su se, u želji da se stane na put nelojalnoj konkurenciji, zdušno zalagali za uvođenje akciznih markica na svako pakovanje što bi, tvrde oni, bila svojevrsna garancija da je reč o bezbednom i kontrolisanom proizvodu koji stiže iz legalnih tokova. Insistiranje na bezbednosti ima još više smisla imajući u vidu činjenicu da je kafa omiljeni napitak potrošača u Srbiji koji u proseku popiju 2,5 šoljica dnevno. Pojedini stručnjaci idu i korak dalje zalažući se za to da i za proizvodnju kafe važe najstroža pravila o bezbednosti u proizvodnji hrane, odnosno HACCP standard. Pitanje je, međutim, koliko bi malih pržioničara uspelo da ispuni tu obavezu i da opstane na tržištu. Još jedan od problema karakterističkih za srpsko tržište kafe odnosi se na deklaracije. Činjenica je, naime, da registrovani proizvođači, koji stavljaju akciznu markicu na svoju robu, nisu u obavezi da jasno istaknu kakav je sadržaj kesice, odnosno da li je reč o 100 odsto kafe, ili o mešavini sa surogatima, poput soje, ječma, žira, kukuruza… Dodavanje surogata, inače, nije zabranjeno, ali je obaveza proizvođača da na deklaraciji navede tačan sadržaj, kako potrošači ne bi bili dovedeni u zabludu šta kupuju i konzumiraju. Sudeći prema rezultatima istraživanja Centra potrošača Srbije (CEPS), u čak 65 odsto od 40 testiranih uzoraka kafe pronađeni surogati, pri čemu u najvećem broju slučajeva to nije bilo naznačeno na deklaraciji. Kafa se najčešće meša sa sojom, ječmom, kukuruzom, žirom ili industrijskim graškom, i toj praksi pribegavaju uglavnom lokalne pržionice kafe.

U Privrednoj komori Srbije kažu za Danas, pozivajući se na podatke Republičkog zavoda za statistiku, da je za osam meseci 2018. uvezeno 18.216 tona kafe, odnosno 8,7 odsto manje nego u istom periodu lane, dok vrednost uvoza premašuje 39,3 miliona evra (pad od 20 odsto). U 2017. uvezeno je 30.994 tona sirove kafe u vrednosti od 74,6 miliona evra. Tradicionalno, najviše kafe (56 odsto) uvozi se iz Brazila, iz Vijetnama je stiglo 15,4 odsto, a iz Indije 10,7 odsto ukupno uvezene robe, dok najveće količine švercovane sirove kafe na domaće tržište stiže preko Crne Gore, Kosova i Metohije, BiH i Makedonije. Trend pada beleži i proizvodnja – u 2017. godini proizvedeno je 18.651 tona kafe, što je u odnosu na 2016. manje za 7,4 odsto (godišnja proizvodnja kreće se u proseku od 21.000 do 22.000 tona). Kad je reč o izvozu, u 2017. je na inostrano tržište plasirano 976,9 tona kafe i ostvaren devizni priliv od oko 5, 8 miliona evra. Potrošačima u Srbiji na raspolaganju je oko 200 različitih brendova. Najveći proizvođači, sa tržišnim učešćem od oko 80 odsto, jesu Atlantik grupa (brend „grand“ kafa) i Štraus adriatik („don“ kafa), od 10 do 15 odsto tržišta pokriva desetak preduzeća, dok malim pržionicama pripada oko pet odsto tog „kolača“.

Zaplenjeno 829 kilograma kafe

Podaci Uprave carina Republike Srbije govore da je od početka godine do kraja oktobra zaplenjeno 829 kilograma kafe. Na spisku zaplenjene robe našlo se i 6.700 kilograma espreso kafe, zatim više od 4.000 kapsula espreso i oko 1.500 kapsula instant kafe, kao i oko 150 pakovanja filter kafe.

„Carinska služba čini sve što je u njenoj moći da spreči ilegalne tokove prometa robe, ali treba naglasiti da je neophodna sinhronizovana akcija svih organa koji dolaze u dodir sa unutrašnjom i spoljnom trgovinom. To je veoma važno i zbog činjenice da se veliki deo krijumčarene robe prenosi alternativnim putevima, koji su van vidokruga carinske službe. Uprkos tome, carinska služba je preduzela dodatne mere, poput vanrednih kontrola u putničkom prometu i dubinskih kontrola mimo graničnih prelaza, u unutrašnjosti teritorije“, ističu u odgovoru Danasu iz Uprave carina i naglašavaju da je poseban akcenat stavljen na sprečavanje krijumčarenja akcizne robe s obzirom na to da je reč o „ozbiljnom prihodu za državnu kasu“.

Falsifikati na pijacama poseban problem

U Sektoru tržišne inspekcije slažu se s konstatacijom da je potrebno ostvariti bolju saradnju svih državnih organa koji brinu o prometu te robe. Ističu, takođe, da je u 2016. i 2017. godini izvršena 271 kontrola prometa i da je od neregistrovanih subjekata oduzeto 77,4 kilograma kafe u pakovanju od 100 i 200 grama. Istovremeno je kod registrovanih privrednih subjekata, koji nisu posedovali isprave o nabavci, van prometa stavljeno 188 kilograma kafe.

„Poseban problem predstavlja falsifikovana kafa koja se može naći na pijačnim tezgama. Tržišna inspekcija oduzela je 43,2 kilograma falsifikovane robe, dok su zbog utvrđenih nepravilnosti u prometu inspektori podneli 55 zahteva sudiji za prekršaje. Najsigurniji način da se nabavi kafa koja je legalno stavljena u promet jeste da se kupovina obavlja u registrovanim trgovinskim radnjama i da se za kupljenu robu traži račun“, kažu za Danas u Tržišnoj inspekciji i sugerišu potrošačima da kupuju samo kafu koja poseduje akcizne markice

Pitanja koja čekaju odgovor Ministarstva finansija

  • Mogu li se, deset meseci posle stupanja na snagu Zakona o akcizama, sumirati rezultati primene te zakonske obaveze u praksi? Da li ste zadovoljni efektima te mere?
  • Koliko je firmi, kako proizvođača tako i uvoznika, preuzelo nalepnice?
  • Kada će biti objavljen javni registar svih proizvođača, ali i „pržioničara“, kafe? Da li će to uvesti više reda na tržište kafe na kojem se, prema nekim procenama, čak 20 odsto prometa odvija u sivoj zoni?
  • Sudeći prema procenama proizvođača godišnje se prošvercuje oko 5.000 tona sirove kafe, dok se šteta koju republički budžet trpi zbog neplaćenih akciza procenjuje na 400 miliona do čak milijardu dinara. Koliko su realne te procene?
  • Koliko bi državna kasa mogla da „profitira“ od obaveze obeležavanja svakog pakovanja kafe – govori se o zaradi od najmanje 4,5 milijardi dinara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari