Zaustavljanje gradnje malih hidroelektrana ne važi za već započete objekte

Kako je Danasu rečeno u Ministarstvu rudarstva i energetike Srbije „sve MHE koji su u izgradnji ili su već izgrađene u skladu sa propisima, ukoliko su se istih pridržavale, nastaviće sa procesom izgradnje odnosno nesmetanim radom, ali će biti pojačana kontrola i nadzor“.

U praksi to znači da će u zaštićenim zonama ipak biti najmanje 33 male hidroelektrane, ukupne snage 34,4 megavata, od kojih je pet u fazi izgradnje. Napisano je najmanje, zbog toga što zakonska zabrana izgradnje hidroelektrana u zaštićenim područjima ne predstavlja garant da novih objekata tog tipa neće biti.

– Novim zakonom zabranjuje se izgradnja svih hidroelektrana u zaštićenim područjima, bez obzira na tip i snagu, u cilju zaštite životne sredine. Izuzetno, odlukom Vlade može se dozvoliti gradnja u zaštićenom području ukoliko se radi o projektima od javnog i opšteg interesa, odnosno projektima od posebnog značaja za Republiku Srbiju – objašnjavaju u Ministarstvu rudarstva i energetike.

Obrazlažući zbog čega je došlo do zabrane izgradnje MHE u zaštićenim područjima u tom ministarstvu kažu da se dešavalo da nisu poštovani propisi, čime je, u nekim slučajevima bio ugrožen živi svet reka i okolnog područja, što ukazuje i na nesavestan odnos pojedinih investitora prema životnoj sredini.

– Podsećamo da je prethodno Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, u vreme dok je na njegovom čelu bila potpredsednica Vlade i ministarka Zorana Mihajlović, ukazivalo na određene probleme, i obraćalo se u više navrata tadašnjem Ministarstvu zaštite životne sredine dopisima, od koga nikad nije dobilo odgovor, a u kojima je između ostalog navedeno da je neophodno izvršiti detaljnu reviziju lokacija predviđenih katastrom MHE iz 1987. godine, kao i jasno definisati kriterijume za izgradnju hidroelektrana i precizno definisati zone u kojima bi eventualno bila zabranjena izgradnja MHE Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o zaštiti životne sredine. Nažalost, i pored određenih najava u medijima, prethodno Ministarstvo zaštite životne sredine nije preduzelo konkretne korake po ovim pitanjima, zbog čega se sadašnje Ministarstvo rudarstva i energetike opredelilo da ovo pitanje uredi kroz novi zakon o obnovljivim izvorima energije – navode u Ministarstvu rudarstva i energetike.

Aleksandar Jovanović Ćuta, aktivista pokreta „Odbranimo reke Stare Planine“ kaže za Danas da je izuzeće već izgrađenih ili započetih malih hidroelektrana iz zabrane gradnje u zaštićenim područjima, neprihvatljivo i pogrešno.

– U zaštićenim područjima nema mesta za male hidroelektrane jer se na taj način uništavaju reke u tim krajevima. Isto tako je neprihvatljivo da se pod obrazloženjem da je reč o navodnom javnom interesu grade nove hideolektrane u tim oblastima ako Vlada Srbije proceni da to tako treba. Nikakvog javnog interesa tu nema niti ga može biti kada se reke stavljaju u cevi i na taj način nestaju. Potpuno je besmisleno da se ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović sada predstavlja kao navodni zaštitnik životne okoline ako se zna da je upravo ona svojevremeno rekla da joj je žao što nije izgrađeno svih 850 malih hidroelektrana kako je planom bilo predviđeno – kaže Jovanović.

Naš sagovornik dodaje da su „sve reke u Srbiji pod zaštitom naroda“ koji neće dozvoliti da budu ugrožene.

– U Srbiji ne sme da postoji nijedna derivaciona mala hidroelektrana jer stavljanje reka u cevi predstavlja zločin prema njenom živom svetu i prirodi. Takođe, ne sme da postoji nijedna mala hidrolektrana u zaštićenim oblastima i svaka od njih treba da bude porušena bez obzira da li je već izgrađena ili je u fazi izgradnje – ističe Jovanović.

Iva Marković, iz inicijative „Pravo na vodu“ kaže za Danas da odluka koja omogućava da već izgrađene i male hidroelektrane koje se grade ostanu u zaštićenim oblastima u kojima će zakonom biti zabranjena njihova izgradnja ne donosi željene efekte po zaštitu prirode.

– Izgrađene MHE svakom godinom nanose sve više štete, koja na tako postaje nenadoknadiva, odnosno, čak i ukoliko se u nekoj budućnosti u institucijama javi savest i odgovornost i uklone MHE iz zaštićenih područja, to nikada neće biti ni blizu prethodnom prirodnom stanju – navodi Iva Marković i dodaje da je veoma loša praksa donošenja zakona koji sa jedne strane uređuju neku oblast a onda sadrže čuveno „ali“, to jest izuzetke i ograde.

Povezani ekosistemi

– U Srbiji je pod nekim stepenom zaštite samo 7,6 odsto teritorije, a prema međunarodnim obavezama, konvencija o biološkoj raznovrsnosti, do 2020. je trebalo zaštititi minimum 20 odsto. Ovo znači da i mnoga područja koja trenutno nisu u režimu zaštite moraju biti pošteđena od ovakvog remetilačkog faktora kao što su male hidroelektrane. Čak i da nikada ne uđu pod zaštitu, svi vodotokovi su povezani ekosistemi i poremećaji u jednom delu svakako se osećaju i uzvodno i nizvodno, pa tako i u zaštićenim područjima. Mnoge MHE koje se nominalno nalaze van granica zaštićenog područja, zapravo su metrima daleko od granice i svakako pripadaju tom osetljivom ekosistemu – kaže Iva Marković.