Ispit princa Salmana 1

Princ Mohamed bin Salman je krenuo na daleki put, dugo i nimalo lako hodočašće, kako bi pokušao da uveri svet da nije krivac, naredbodavac brutalnog ubistva novinara DŽemala Kašogija, već kao saudijski kralj u budućnosti i već sada stvarni vladar, prihvatljiv partner, koji sebe preporučuje svojom Vizijom 2030 – prevođenjem pustinjsko-naftne monarhije u 21. vek.

Iz dvora u Rijadu je objašnjeno da je turneja preduzeta po direktivi kralja Salmana bin Abdelaziza al Sauda sa ciljem da se ojačaju regionalni i međunarodni odnosi.

Sa bližnjim arapskim zalivskim i crvenomorskim susedima i saveznicima se lako potvrđuje bratska ljubav, ali već u mediteranskom Tunisu glasovi više političara i građanskog društva poručuju da gost nije dobrodošao. Tarik Kahlavi, jedan od nezadovoljnika, u izjavi Al džaziri, recimo, misli da je sramota što Tunis, koji je prošao demokratske promene i revoluciju protiv tiranije i diktature, prima kriminalca čije su ruke uprljane krvlju Saudijaca i Jemenaca. Opoziciona Partija narodnog fronta smatra da je poseta provokacija prema narodu, a sindikat novinara nalazi da se radi o prinčevom pranju ruku od umešanosti u kršenje ljudskih prava.

Pravi ispit prestolonaslednika zapravo čeka na skupu G20 u Argentini, gde će se Mohamed bin Salman za konferencijskim stolom sa vrhom sveta ili u posebnim razgovorima – pored ostalih – sa američkim predsednikom Trampom, ruskim Putinom, kineskim Sijem, turskim Erdoganom i naći se pred liderima Francuske, Evropske unije i drugih uticajnih država. Uz sve različite interese, naklonosti i netrpeljivosti, manje ili posebno zainteresovanih sagovornika, saudijskog prestolonaslednika čeka vruć doček i boravak.

Princ na hadžiluku iskupljenja traga za sopstvenim izlaskom iz lavirinta nastalog pogubljenjem Kašogija, jednako i da za Saudijsku Arabiju sa bolje raspoloženim partnerima obavi najpovoljniju strateško političko-poslovnu trgovinu i ostvari pogodbe na obostranu korist.

Komentator Nik Robertson ističe da je Mohamedov prvenstveni cilj da gradi poverenje globalne elite da je u stanju da vodi kraljevinu i da dovodi sigurne investitore bez kojih bi mu se vezale ruke kod kuće.

Robertson predviđa: Biće to teška borba. Malo ih je koji sumnjaju u njegovu krivicu – posredno ili direktno – u ubistvu Kašogija. Saudijska obojena priča šta se događalo tek treba da bude stvarno razjašnjena. Verovatno će još dugo biti nastavljeno istraživanje. U sadašnjoj situaciji princu je potrebna pamet da pokaže da je sposoban za suvislo i tolerantno liderstvo, ne samo čvrsta ruka i dinamika po kojoj je poznat. Prestolonaslednik (svakako) ima dobre razloge da veruje da će u Buenos Ajresu biti nagrađen tapšanjem po ramenu – Donalda Trampa.

Sumnje američkog predsednika (uz svu ofanzivu više senatora i članova Predstavničkog doma da Belu kuću prizovu razumu i najavu da će Kongres povesti istragu o Trampovim finansijskim vezama u Saudijskoj Arabiji) prema činjenicama, pa i otkrićima njegove sopstvene obaveštajne službe u komandnu ulogu Mohameda bin Salmana u eliminisanju Kašogija, saudijski šef diplomatije je hitro dočekao izjavom: Tramp kaže da izveštaj CIA nije ono o čemu se priča i mi treba da se predsedniku SAD u tome pridružimo. Princ Turki al Fejsal, nekadašnji ambasador u Vašingtonu, otišao je i korak dalje: CIA nije neophodno najpouzdaniji izvor za verodostojne zaključke.

Robertson zatim dodaje da Tramp nije jedni koji bin Salmanu u Argentini može da pomogne u čuvanju obraza: Izgleda da se Redžep Taip Erdogan kreće u tom pravcu. I pored međusobne lične netrpeljivosti i nadmetanja za mesto u regionalnom liderstvu, predsednik Turske – uz vešto taktiziranje u ovom slučaju – priznaje svoja ograničenja: Slabljenje privrede koja može da dovede i do njegove ugroženosti, pa očuvanje izvesnih prividnih odnosa sa Rijadom može i njemu da posluži.

Analitičari, naravno, veruju da se u Buenos Ajresu može očekivati bin Salmanov sastanak, po protokolu bar na marginama, i sa Putinom i Sijem kojima princ ne treba da se pravda, kako naglašavaju, pošto ga ni Rusija, ni Kina nisu direktno okrivile. Sem toga nagoveštava se izlazna poslovna strategija Saudijaca upravo sa ovim dvema silama, u slučaju ozbiljnijeg embarga na potrebe Rijada, naročito pri nabavci oružja i izvozu nafte.

Na saudijskom dvoru vlada uverenje da svet nema drugog izbora nego da sarađuje sa ovako ustrojenom kućom Sauda.

Dugoročnije gledano, ozbiljni izvori (anonimnošću štite ličnu bezbednost) preko Rojtersa otkrivaju preispitivanja među članovima vladajuće porodice o nasledniku kralja Salmana (83) i pored toga što je za presto određen njegov 33-godišnji sin. Raspravljaju da li na tron može da dođe Ahmed Abdelaziz (76), mlađi i jedini živi Salmanov brat, nedavni povratnik iz višemesečnog boravka u Londonu i ranije četiri decenije zamenik ministra unutrašnjih poslova. Ovaj princ je, zabeleženo je, jedan od trojice članova Saveta za vernost vladaru (34 izabranika među starijima u vladajućoj porodici), koji se 2017. protivio imenovanju Mohameda. Britanska agencija pominje otkriće da je prošlih nedelja jedan američki zvaničnik nagovestio saudijskim savetnicima da bi trebalo da podrže princa Ahmeda, koji neće promeniti kurs ekonomskih i socijalnih reformi kakve je pokrenuo Mohamed, kao i da će poštovati postojeće ugovore o vojnim nabavkama i obnoviti porodično jedinstvo.

Jedno nije sporno. Od osnivanja 1932, čuvari dve svete džamije (kakva je zvanična titula) su članovi porodice Sauda: posle osnivača Saudijske Arabije Abdelaziza Ibn Sauda, ređaju se šestorica njegovih sinova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari