Poslednji džep Al Bagdadija 1

Hidra dvadeset prvog veka u prošlih par godina – poput mitološke nemani – samoproglašeni islamski kalifiat Abu Bakra al Bagdadija, konačno izgleda da je savladana.

Smrtna opasnost na velikom prostranstvu u Siriji i Iraku (kontrola nad životom i smrti miliona stanovnika i izvorima nafte), u jednom trenutku većem od Velike Britanije i ne manje teroristička pretnja širom čitavog sveta (prvi napad u Evropi Abu Bakr je naredio 2014), svedena je na desetak kvadratnih kilometara i par sela uz obalu Eufrata i nekoliko stotina preostalih salafista.

Islamska država Sirije i Iraka (ISIS) je posle skoro pet godina geografski uništena, ali opreznost je neophodna. Kao što je lerejskom čudovištu posle svake odsečene glave rasla nova, Al Bagdadijev poklič nepresušno nalazi sledbenike. NJegovi pipci, ma koliko oslabljeni nisu nestali. Samo pre nekoliko dana bombom, za vreme bogosluženja u katoličkoj crkvi na Filipinima, ubijeno je najmanje dvadeset ljudi, a ranjeno preko stotinu. ISIS, daleko od svoje bliskoistočne matice, odmah je preuzeo odgovornost za napad, koji su osudile razumnije muslimanske organizacije.

Abu Bakr al Bagdadi al Huseini al Hašimi al Kuraši (rođen je 1971) – kakvo mu je jedno od ratnih imena – u mladosti stidljivi veroučitelj koji je izbegavao nasilje, proglasivši se u novom izdanju „kalifom“ i proglasivši državu „u skladu sa zakonom šarije“, služeći se krivotvorenjem Kurana, zakleo je njemu odane na trajnu vernost „pošto svet nevernika treba brutalno kažnjavati i zastrašivati“.

Američki i kurdski zvaničnici, koji vode završnu operaciju protiv ISIS-a ne veruju da je Al Bakr u obruču, među opkoljenim najodanijim i najvažnijim sledbenicima. Zvanični govornik Kurda Zana Amedi se dvoumi kad kaže: „Bio bi glup da je ostao u poslednjem džepu. Mnogo pre nego što se situacija pogoršala nestao je odavde. Ali, sigurno nije mrtav.“

Agencija AFP iznosi procenu vojnih stručnjaka na terenu da je „kraj blizu, ali su potrebne još dve nedelje do mesec dana da se posao završi“. Pukovnik Rajan, predstavnik vojske SAD u Bagdadu, istovremeno opominje da dalje „pretnje islamske države neće biti otklonjene, pošto će njeni ostaci pokušati da se pregrupišu i da osvanu u područjima na kojima su izgubili kontrolu“, bilo buđenjem „uspavanih ćelija ili pojavom neke vrste uskoka na udaljenim mestima od sadašnjeg fronta.

Dobro upućena, iskusna bliskoistočna dopisnica Vašington posta Liz Slaj u izveštaju iz Bejruta, čije delove kao pouzdane prenose mediji širom sveta, detaljno opisuje poslednji čin obračuna sa ISIS-om: „Među opkoljenima je mnogo stranaca, najviše Iračana, ali i Evropljana, Amerikanaca i dobrovoljaca iz Azije, koji su u jednom trenutku došli u Siriju da se pridruže islamskoj državi. Neki sada pokušavaju da se pomešaju sa lokalnim civilima, koji napuštaju domove želeći da odu što dalje od bojišta. Ove izbeglice, uzgred, stradaju u unakrsnoj vatri, ali i od američkog bombardovanja namenjenog džihadistima.“

Vojnički rasplet donosi „vakum autoriteta vlasti“, od čega posebno strahuju Kurdi, iako gotovo presudno zaslužni za pobedu u završnici obračuna sa kalifatom. Plaše se da će Turska trojnim dogovorom i uticajem (sa Rusijom. kod koje Kurdi apeluju na zaštitu i Iranom), uz Trampovo izvlačenje Amerike iz Sirije (zasad samo opreme, ne i 2.500 vojnika u „globalnoj koaliciji“ – dobiti preveliku ulogu „zaštitnika mira“ na istoku Sirije. Za Kurde to znači opasnost od istrebljenja, jer ovaj narod podeljen u granice više država, Ankari slovi kao „glavni unutrašnji neprijatelj“.

„Veliki je problem je to što je, čak se ne isključuje ni mogućnost da tvorci islamske države povrate poverenje lokalnog stanovništva, na terenu gde se mnoge sile nadmeću da zadobiju kontrolu“, smatra Nikolas Heras, akademski i medijski analitičar prilika na Bliskom istoku. „Kraj kalifata je tek početak dugog procesa održavanja stabilnosti u jednoj od najtrusnijih i plemenski podeljenih oblasti Sirije.“

„Fizički poraz kalifata je samo vidljiva faza procesa. Konačno eliminisanje ideje ISIS-a je mnogo dugoročniji postupak“, veruje američki diplomata Brek Mak Gurt, koji je nedavno napustio službu u Stejt departmentu kao ekspert za Bliski istok.

Kad je 1928. Egipćanin, učitelj iz Ismailije Hasan al Bana, sa šestoricom službenika Suecke kompanije, osnovao Muslimansku braću kao zametak života po uputstvu proroka Muhameda, propisao je da svaka ćelija u političkom aktivizmu i islamskom dobrotvornom radu mora da upravlja po jednom džamijom, školom i sportskim klubom.

Opaki pokušaj uvođenja sedmog veka u dvadeset prvi, prilagođenim vahabizmom kalifata Abu Bakra al Bagdadija uzmiče, ali potpuno ne iščezava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari