Fama o decentralizaciji 1Foto: Radenko Topalović

Decentralizacija kao pojam, ko uopšte zna i obraća pažnju na njega, a ovde je, bojim se malo takvih, i u rečniku (tobožnjih) poznavalaca se tretira – kao političku „stvar“ (joj, što ne volim ovu reč koja se godinama u jatima penje na glavu otkad su svi „zavoleli“ THING!)

U velikoj meri razlog zašto je i postala politička je u društvenokulturnocivilizacijskomedijskopropagandnoj „kulturi“.
Počinjem da dokazujem prošlonedeljnim primerom!

Stiže mi kurirskom službom jedan važan, poteži i za dovoz skuplji paket. Srećom – a i to je dokaz ovog o čemu pišem – čujem kurira. A to je retkost i sreća „za čašćenje“ jer signal „najbrže mreže“ u Srbiji, kako se neskladno sa zakonom reklamira, ne dopire do mog dela provincije, pa mora da se izlazi „do svinjca“ (bez svinja!) ili „pod ora“ čiji plodovi poslednjih godina nesazreli opadaju zbog ekspanzije rudarstva, valjda.

Ali, kurir neće da doveze do kuće, ne može, veli, „da se seca“. Doduše, i sam se teško secam ulicom/sokakom što je prvi i poslednji put asfaltiran negde 1969. A sad nije zaječarski predizborno krpljen, valjda zato što ima samo dva „majkoćerkinska“ gastarbajterska „sigurna glasa“. (Bio juče Đuričković da vidi jesu li im SNSovci isplatili pare.

E, ali istog dana, moja pošiljka poslata, ali iz varoši preko iste kur-službe stigla je uredno u dostojanstveno revolucionarni Novi Sad, ma valjda u Kamenicu, na kuću adresanta. U gradu može, po selendrama ne može!

Fama o decentralizaciji 2
Foto: Božidar Andrejić

Ima i mnogo, mnogo krupnijih dokaza koliko je sve centralizovano, boeogradizovano i sad dok brojim reči i slova u ovom tekstu, vidim da će biti nastavljen.

Ali, da pogledamo šta o ovom pokazuju/dokazuju meteorološke prognoze u jutarnjim programima radija i tevea, ali i večernjim najavama za sutra. To je, verujte, veoma slušano! Ali, kome su upućene poruke kad je njihov „narativ“ (tolerantan sam pa koristim i „omražene reči“!) prilagođen samo gradovima, najčešće prestonici. Ne važi za „ostatak Srbije“, dočim je i sva Srbija, samo – ostatak i zemlje i države.

Sparina je, ne izlazite iz kuće, popijte jutarnju kafu dok je još sveže, ponesite kišobrane ne izlazite u sandalicama… poručuje se. Onaj što seče drva u šumi, ili krade tuđa, tamo je od praskozorja. I sigurno nije u „sandalicama“. Takve poruke, znam, opsuju oni, doduše retki, što na njivama, modernim mašinama sa reflektorima rade do pola dva ujutro.

Sad več ne znam da li ću nastaviti sledeće subote, ali ako ste pomislili da ovi poslednji ne slušaju, znajte – u tim modernim mašinama imaju mogućnost da čuju. A zašto su retki? Zato što se propaganda centralizacije godinama ponavlja, pa mnogi poveruju da je bolje da odu tamo gde su sandalice, kišobrani, kafica i kurirska dostava hrane.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari