Davno, u doba SSSR turistički vodiči, inače veoma sposobni i detaljni, osim objašnjenja u muzejima, davali su namernicima obaveštenja i o znamenitostima kraj kojih se prolazi.

To nije ništa neuobičajeno, ali bilo je tu detalja koji su mi bili pomalo paradoksalni. ‘Ajde, najviša ili najstarija građevina u zemlji, Evropi ili na svetu, najlepše ovo, najlepše ono… (Meni se veoma dopala i reč i mekota izgovora kad je u Lenjingradu – uta-ta, pogodite koji je to sad grad – vodičica rekla punovodna Neva.

A paradoksi – e, to je važilo za izražavanje u hektarima. Taj i taj park je, pre svega veliki toliko i toliko hektara. I ne samo parkovi, sve što je moglo da se pretvori u veeeliku kvadraturu i prostranstvo isticano je posebno. Gledajući kako se živi tamo u to doba, stalno mi je bilo na umu – a ljudi. Pa smo se malo zezali, bolje reći kurčili i podjebavali da i u tome ima prostranstava. Recimo, široka ruska i slovenska duša.

Napisao sam tada i više puta objavio, posle prve posete, krajem sedamdesetih i nekoliko putopisnih pesama (jedan poznati književnik mi reče da su i pakosne) pod zajedničkim naslovom Severoistočne impresije. Jedna baš gađa ovu temu:

Jutros je svanuo

ogroman i siv dan

naboden na šiljak

monumentalnosti.

Ovde je i nebo

kažu

ogromno

kao cilj.

U pesmi je, razumljivo, cilj – komunizam i velika budućnost (koja se ne da, kako kaže kolega Dragutin Rokvić).

A šta je cilj naše politič(ars)ke, javne i medijske pomame koja nahrupljuje u propagandnu modu da se svaka novootvorena ili kamenoutemeljena fabrika obavezno, osim brojem radnih mesta, meri i impozantnim kvadratnim metrima. U redu da su stanovi, razumeo bih, tu je kvadratura element kvaliteta i standarda. Ali, ako fabrika ima 20.000 kvadrata, valjda je to stvar procesa rada, a ne nešto što valja isticati. Popeće nam se na glavu kao BDP i smanjenje deficita.

Neće radnici bolje živeti ako je kvadratura fabrike velika a plate mizerne. Samo će lakše raditi i donositi profit ako se ne sudaraju i gaze međusobno.

Jer, znamo da kvadratura novih fabrika nema druge veze sa humanošću. A sigurno ne obuhvata domove kulture, ambulante, dečja obdaništa, parkove i skulpture u fabričkom krugu kao što je ovde bio običaj u pomenuto vreme u SSSR. Pogotovo u velikim projektima.

Tad se u planiranju ovakvih objekata uzimala u obzir i – kvadratura duše.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari