Milicija 1

Shodno odredbama novog zakona o komunalnoj policiji čija je priprema završena, a prema onome što je izneo Goran Vesić, zamenik gradonačelnika Beograda, ona će promeniti ime u komunalna milicija i dobiće šira ovlašćenja.

Prema Vesićevim rečima grad u ovom trenutku ima 360 komunalnih policajaca, tokom tekuće godine bi trebalo da ih dobije još 300 a u narednih nekoliko godina broj novih pripadnika komunalne policije bi trebalo da dostigne cifru od 1.000.

Pre nego što se osvrnem na to da li je Beogradu potrebno 1.360 komunalnih policajaca, odnosno da li mu je je uopšte potrebna takva služba, hajde da analiziramo njen novi naziv. Neko će se, sa pravom, zapitati a zašto će se baš zvati komunalna milicija.

Siguran sam da predlagač novog imena nije pristalica socijalističkog društvenog uređenja ili jugonostalgičar te da se naziv milicija ne vraća iz tih razloga. Sa druge strane osnovano sumnjam da je reč milicionar izabrana zbog toga što se time želelo naglasiti da su komunalci u stvari ljudi „iznikli iz naroda“ što podrazumeva da će oni kao „odgovorni članovi zajednice da brinu o interesima građana“.

Naime, reč „milicija“ i kod nas ali i u svetu (sem u slučaju rasističkih i desničarskih naoružanih formacija) predstavlja naziv za građane, u mnogim slučajevima samoorganizovane ali negde ustrojene i od strane vlasti, koji oblače uniforme i imaju zadatak da štite javni red i mir ili se bore za određeni cilj u interesu društvene zajednice.Tako se recimo u Americi milicija borila protiv britanskih kolonijalista a kod nas je u periodu SFRJ narodna milicija bio naziv za policiju.

Uveren sam da se tim terminom sada želi pokazati kako su komunalni milicionari u stvari „prijatelji“ građana, njihove komšije koje će im pomagati. Kako god da će se ta služba zvati ona nije prijatelj građana već privatnog kapitala. Činjenica da je komunalna policija svojevremeno asistirala kontrolorima Bus plusa u javnom prevozu jasno pokazuje težnju gradskih vlasti da kroz tu službu omoguće nesmetano sticanje profita privatnom kapitalu.

Delom je i to razlog obračuna sa nelegalnim prodavcima na ulici jer i oni predstavljaju prepreku za dobru zaradu privatnog preduzetništva. Da li možemo konstatovati da je grad bezbednije mesto i da se red i mir manje krše otkako imamo komunalnu policiju? Apsolutno ne.

Raznoraznih izgrednika je sve više, nebezbedno se kretati gradom naročito noću, divlji taksi prevoz nije iskorenjen, i dalje se svakodnevno zbiva ogroman broj prekršaja za čije sprečavanje je zadužena komunalne policije.

Neko će reći ali to će se promeniti kada komunalnih policajaca bude više. Naravno da neće. Umesto toga reč je o novom udaru na standard Beograđana jer su upravo oni ti koji će finansirati taj nepotrebni eksperiment.

Ne samo da nije potrebno povećati broj komunalnih policajaca već i samu tu službu treba ukinuti. Već imamo policiju koju plaćamo tako da su dodatni troškovi u tom segmentu besmisleni. Komunalni policajci su se dosad „iskazali“ samo maltretiranjem građana a slučajeva da su uradili nešto korisno za društvo gotovo da i nema. Drugim rečima, bez njih se treba i može.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari