Čekajući ponedeljak 1

Kad prije petak. Bar da je različit od prethodnih dana, već ni zeru.

A još sam malo i poranio, ko biva da uhvatim i prve neke vijesti, da razaberem i proberem, možda mi se posreći, po ko zna koji put kontam, nešto interesantno izabrati.

Nešto što napokon čini i vrijeme i vremena jasnijim za progledati.

Ništa. Afere u stiplčezu, s kraćim vremenskim razmacima kao preprekama i neodređenom metražom.

Uz na stazi sačuvaj Bože gužvu. Gordijev čvor je, što li se to kaže mačiji kašalj, a Aleksandar (Makedonski… Makedonski…) i njegov mač bi djelovali kao onaj za djecu blaži sirup.

Daleko je i presjecanje, razvezivanje još dalje, a učesnici nemaju namjeru odustati, samo im se usput može pridružiti još koji.

Tu su cjepiva stimulativna sredstva svih boja i oblika.

Kad već rekoh cjepiva, za razbijanje grčeva, koji hvataju samo one koji su u gledalištu oko stiplčez staze, tu i tamo ubaci se kolektivna, ko hoće može i u sopstvenoj organizaciji, posjeta nadležnima za pelcovanje protiv kovida 19.

Može se svratiti i na testiranje, ima ono brzo, desetak minuta, e da u trci ne bi nešto promaklo.

Iako su u pravilnim razmacima predviđene reprize i odgovarajući sportski pregledi.

Tu i tamo, otvorene su i mogućnosti pridruživanja antivakserskim protestima, ili su to bili protesti protiv ovih novih mjera, glede posjete ugostiteljima nakon 22 sata, na kojima se može sresti i neko zreo za dobru iglu.

Baš jutros, u vijestima vidjeh jednu zrelu plavojku, koja sprječava prolazak vozilu Hitne, baš iz tog razloga.

Ili ja ne vidjeh neki drugi.

Ako ćemo prav za prav, odradio sam to pelcovanje, ne još treće, jer nešto mi je a nemam koga pitati šta, pa nisam siguran mogu li.

Da ne bi kasnije bilo nisam znala da mi mama nije dala.

E da, odmor od stiplčeza osiguran je i drugim, od vitalnog značaja informacijama, kao evo ovom o nesreći glumca Boldvina, na snimanju filma.

A uh.

Mislio sam da ću izbjeći, ali radi ova sprava koja dobacuje i sliku i ton, odjednom glas Mlađahnog, nešto o kineskim prijateljima i Boru.

Pobježe mi misao.

Ode nit, šta li sam htio kad sam počeo kuckati. Sjetih se da sam nedavno, na društvenoj mi mreži tražio nekog pravnika, eksperta, koji bi mi objasnio mogu li tižiti Đilasa, za one pare, a da mi svjedoci budu Mlađahni, Mali, Selaković, Brnabićka i istaknuti deputati.

Niko se nije javio. Što me je baš snervalo.

Jer taj Đilas, da ne bi bilo zabune nije na listi meni bliskih idejno i politički, parama koje je prema tvrdnjama, znanju dakle, ukrao od građana, finansira antidržavne i antisrpske medije i kojekakve iz iste vreće pojedince i organizacije, dok Mlađahni, koji nema ni otvoren račun nigdje, nadmašujući i Hudinija osobno, gradi sve što je izgradivo, vještinom sklapanja prijateljsatva sa svekolikim narodima i narodnostima na Kugli zemljanoj. I njihovim parama.

Valjda je jasno da je tako osiguran i nesagledivo veliki broj vakcina protiv kovida 19.

Evo i direktorke jedne klinike sa raklamom za Torlakove vakcine. Jebeš sad stiplčez, vala ću u ponedeljak otići na sve kontrole na koje nisam evo će dvije godine, a onda prvo pelcovanje treći put, pa nazad na trku.