Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

Odavno se nismo družili sa našim malim preplašenim mišićem. Gde je on sada, šta radi, u kojoj se rupi skriva i koji sirić gricka? Da nije pobegao tamo odakle je i došao?

Pa evo, kad ste već toliko navalili, krenuli smo da ga potražimo. Otišli smo do jednog ambara i pitali tamošnje miševe: „Gde je onaj mišić, što voli da komanduje ljudima?“ Miševi su odgovorili: „Nemamo pojma, ali dok je bio ovde, bio je nesnosan. Podgovarao je jedne miševe protiv drugih, nameštao nas je sovama i mačkama, pretio pisanjem knjige ‘Kako sam vas uništio u celom ambaru’. Dobro je da ga više nema.“

Otišli smo iz ambara u šumarak, na ivici divlje deponije. Tamo smo zatekli jato vrana. „Dobar dan, gosn’ vrane! Gde je onaj miš što je u odličnim odnosima sa izraelskom vojnom industrijom?“ „Uf, ko će ga znati“, odgovorile su vrane. „Prošao je jednom davno ovuda, režao, lomio neke odbačene kvake, bio je strahovito neprijatan. Mi vrane smo na sve navikle, ali takvog psihopatu nikada nismo videle. Morale smo da promenimo deponiju dok se miš za koga ste nas pitali nije odskakutao dalje, među ljude. Kad jednog dana ode na smetlište istorije, mi po tom smetlištu nećemo kopati.“

Kakva misterija. Možda je ipak najbolje otići nazad u veliki prljavi grad u kom ljudi voze suprotnim smerom. Sva je prilika da je naš mišić i dalje tamo. Pitali smo neke zmije koje je pre deset godina mišić pomoću bagera punih kriminalaca raselio na Dorćol i Karaburmu. „Nismo ga videle od 2016, kada je nas i neke bezazlene narkomane oterao sa vekovnih ognjišta. Narkomani i mi smo makar ostali živi, za razliku od nekih drugih. Miša smo sledeći put videle na televiziji, kako govori da su samo kompletni idioti mogli da ruše objekte u kojima smo živeli. Od tad ga čujemo iz mraka, kako krešti sa dorćolskih televizora i ljude kako ga psuju.“

Sva je prilika da se naš miš nije još opredelio za bekstvo u nepoznatom pravcu, već da se i dalje bakće sa toliko mu omraženim ljudima. Otišli smo, zato, do Ćacilenda i tamo sreli neke pacove. Pitali smo ih da li je miš možda tu negde. „Eno ga u svojoj kancelariji, čujemo kako cijuče od jutra do mraka, potpuno je prso“, odgovorio nam je jedan pacov, a drugi se nadovezao: „On je na neviđenim mukama. Plaši se istrage protiv Orbana, istrage Sarajevo safarija, istrage Skaj prepiski i balkanskih narko kartela. Plaši se studenata naročito, više nego ijedne mačke. Svestan je da će ga odrati na izborima, kad god da budu.“

Pacovi su se baš raspričali. Rekli su nam da miš ujutru odluči da će izbori biti u julu, a uveče u novembru. Tokom noći čvrsto reši da će izbori biti na proleće 2027. Nije to ništa čudno, ipak je to jedan preplašeni miš, takvi se stalno nešto predomišljaju. Eto. Sada znate gde je naš mišonja i šta ga muči. Kraj je na vidiku.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari