Šta to pada - pada vlada! 1Foto: Radenko Topalović

Centralni deo filmskog klasika „Profesionalac“ je muzički intermeco „Pada vlada“, namenski napisana pesma za ovaj film, koju izvodi Momčilo Bajagić. Ova pesma je u filmu najava pada Slobodana Miloševića, jer kad kafanski muzičari, uz malo nećkanja, promene stranu, to je kraj.

Kad je 2003. film izašao, prvi put sam je čuo i bilo mi je žao što nije u realnosti postojala da nas isprati u pobedu, 2000. Srpski protesti oduvek imaju problem sa pratećom muzikom, jer su pesme poput „Živeti slobodno“, „Izađi i bori se“ ili „Hoću da znam“ bile posvećene sranju u zemlji i neophodnosti borbe kao takve, da bi se sloboda osetila makar u sebi, ako smo već u krajnjem ishodištu tako daleko od nje.

Bajaga je u jednom intervjuu iz 2019. izjavio kako je više neće izvoditi uživo, jer pesma može da sugeriše na čijoj je Bajaga političkoj strani, a ovaj umetnik poznat je po tome da je pesnik svih, a ne samo ponekih. Istorijski trenutak je takav da su i najveći počeli javno da podržavaju studentske zahteve, pa tako Novak Đoković, ali i Bajaga, koji je otkazao sve koncerte do ispunjenja studentskih zahteva.

Kad sam došao u Srbiju, neposredno posle pada republičke i novosadske vlade, pesma „Pada vlada“ započinjala je svoj novi život. Počeli smo da živimo najupečtaljiviju scenu iz filma Dušana Kovačevića. Građani je dele na društvenim mrežama, osetivši da se jedino njome na pravi način može oslikati šta se dešava. Studenti su oborili vladu. Oborili su je kao od šale. Istog dana pala je i novosadska vlast i ti događaji su uvod u potpuni slom režima.

Studenti su principijelno i hladno poručili da ih ostavke ne zanimaju, već buđenje institucija. Na nama je da ih bespogovorno podržimo u svemu, jer su studenti za dva meseca uradili više nego opozicija za poslednjih trinaest godina. Mi, doduše, imamo i luksuz da jasno obeležimo istorijski uspeh ove generacije, imamo puno pravo da se radujemo padu vlade i skorom padu cele vlasti.

Na porodičnom ručku prošlog ponedeljka, pustio sam s telefona pesmu „Pada vlada“, ne samo da bih testirao reakciju prisutnih, od kojih niko ne sluša narodnjake, tamburaše, pa ni Bajagu, već zato što nisam umeo svojim rečima da opišem kako se trenutno osećam. Uz refren su svi zapevali, neki zaplakali, drugi lomili čaše. Bajaga zaista ne treba da izvodi ovu borbenu himnu, treba mi da je puštamo, radujemo se i budemo još odlučniji da dovršimo borbu protiv zla.

Pustite „Pada vlada“ dok se vozite bilo kojim srpskim gradom i biće vam jasno šta se dešava u zemlji. Uz nju se sve jasno vidi, s njom nestaju poslednji tragovi nedoumice i sumnji u uspeh narodnog ustanka. Puštajte je na protestima prosvetara, roditelja, ratara, advokata, penzionera, jer „Pada vlada“ je savršena mantra, koja celom svetu nabija na nos činjenicu da je prošlo vreme umiranja s pesmom na usnama. Došlo je vreme pobede.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari