Čemu sve ovo 1Foto: Radenko Topalović

Jednoga dana, kada sve ovo bude juče, voleo bih da dobijemo iskreni odgovor na pitanje – Čemu sve ovo, predsedniče? Ima i važnijih pitanja, slažem se, ali ovo je nekako baš iritantno.

Evo samo jednog primera. Bila je subota, 18. novembar. Svi smo znali da je to dan kada će u Loznici da otvori novi stadion, da će dan kasnije otvoriti i stadion u Zaječaru, a posle toga biti i na stadionu u Leskovcu na utakmici Srbija – Bugarska. I svi smo znali da će to svi da prenose uživo i da će tom prilikom ne samo da govori, već i da nam pokaže svoje umeće sa fudbalskom loptom. Te višečasovne agonije su nam sledovale. NJemu je to, međutim, malo. Morao je u tu subotu još i sat vremena da provede na Pinku. Davno nije bio, možda desetak dana.

Od 10 do 11 sati je bio gost kod one iste voditeljke kod koje dolaze vračare, gledači u pasulj, ali i registrovana prostitutka iz Švajcarske, navodno transrodna osoba, koja vaskolikom građanstvu govori o tome kako je dobro dobiti po koji šamar tokom seksa. Primereno mesto za jednosatni boravak predsednika Srbije. Šta on ima tu da govori a da već nisu rekli razni Vendiji, Neđe, vlasnici Car Goa, nadrilekari, nadriljudi?

Za to vreme, svet doveden sa raznih strana, smrzavao se u Banji Koviljači, jer je predsednik najavljen od 11 sati. On se u 11 sati , međutim, opraštao sa Pinkom, a narod neka čeka i neka se smrzava. Kada on može toliko da se žrtvuje za narod, neka se i narod malo smrzava za njega.

Voleo bih kada bi poriv za ovoliko prisustvo u javnosti bilo stanje u biračkom telu uoči predstojećih izbora. Utisak je da je u njegovoj glavi panika i da jednostavno mora. Čini mi se, međutim, bez obzira na stanje stvari na terenu, da je njemu ta potreba odavno ušla u krv i to poput neke teške droge od koje nema pomoći. Kada se jednom navučeš, nema skidanja. Jedino gore od toga je kada se neko drugi navuče da sve to prati i gleda.

Retki su dani u godini kada nam se predsednik na ukaže na televiziji. Ove godine ih je bilo čak nekoliko. Razumemo da su dani kampanje u toku, ali u toj njegovoj stranci gotovo i da ne postoji niko drugi. Vidim da se nešto tu muče Vesić i Đukanović. Na tviteru vise Brnabić i Orlić. Pridruži im se ponekad onaj žutokljunac Keleraba i to je to. Sav teret ove kampanje se sručio na njegova leđa. Pitanje je da li bi neko drugom i dozvolio da se obraća narodu.

Toliko je sve to ogavno da je vest od nacionalnog značaja da je predsednik otvorio nalog na TikToku, na istoj društvenoj mreži na kojoj je otvorio nalog i pre nekoliko godina. Slobodno proverite na googlu. O palačinkama da i ne govorimo. Da se razumemo, u Srbiji sigurno postoje ljude, poput pomenute Keleraba, koji verovatno postanu siti posle gledanja kako predsednik pravi palačinke, ali da li je normalno, drugo je pitanje. Šta je cilj svega toga? Da li je predsednik ubeđen da takve stvari donose glasove, ili na taj način samo održava svoje glasove na gomili da slučajno neki ne ode tamo gde ne treba.

Očigledno je da su Izraelci pobegli glavom bez obzira sa Andrićevog venca, a teško da je došao neko drugi sa potrebnim autoritetom. Da jeste, verovatno bi imao neku primereniju taktiku, malo umereniju, dostojanstveniju. Radi se, ipak, o predsedniku. Uostalom, zašto bi predsednik našim parama plaćao sopstvenu kampanju, kada je on, valjda, dovoljno pametan da sam smisli sve to i tim istim novcem sam sebe plati. Kaže da su upravo palačinke njegovo delo. Sedi on tako u svom kabinetu, i u sred posla koji je vezan za brigu za Srbe na Kosovu, sine mu da bi mogao da siđe u kuhinju i da pravi palačinke. Nije ni to Kosovo toliko bitno da ne može da sačeka palačinke.

Ko zna šta nas sve čeka u preostalim danima do izbora. Možda posle TikToka otvori nalog i na OnlyFansu. To bi bio pravi razlog za još jedno gostovanje u ovom jutarnjem programu sa sve prostitutkom iz Švajcarske. Taman da razmene iskustva i započnu saradnju.

Šalu na stranu, ova preterana potreba za prisustvom u javnosti je ozbiljno zarazila naše društvo. Jedini lek protiv te bolesti su predstojeći izbori. To je, takozvana, šok terapija. I nije neki veliki napor u pitanju. Predsedniku valja i treba pomoći. Potrebno je samo izaći na izbore, zaokružiti bilo koji broj sem 1 i 2, možda i još po neki, i postoji ozbiljna šansa da predsednika vratimo na fabrička podešavanja. Jeste da je i tada svašta pričao, ali barem nije vodio državu.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari