Živa bića 1

Pročitala sam tužnu ispovest gospođe estradne pevačice Cece Ražnatović. Prihodi nula, a život skup.

Kaže, i estradni delatnici su živa bića, žele da prežive. Trebalo bi situaciju pogledati s vedrije strane. Pružila vam se prilika, nacionalna divo, da ispečete nove zanate, savladate nove veštine, Zavod za zapošljavanje nudi širok dijapazon mogućnosti za prekvalifikaciju.

Iz asortimana tehnika koje omogućavaju živim bićima da prežive izdvajam jednu često zapostavljenu kod domaće estrade: kreativan rad! Krizne situacije su podsticaj za stvaranje.

Ima primera iz istorije umetnosti, a ima i svežih primera sa svetske rok scene. Evo, Rolingstounsi su tavorili osam godina, ali onda kad je buknula korona i kad se zatvorio svet u svoje male svetove, oni su za deset minuta napisali novu pesmu.

Proradila mašta, prsti sami odsvirali, reči se same sklopile. Dalje, u Americi je povećana prodaja ploča i CD-ova. Nerado estradu motivišem da zapne pa obogati kućne kolekcije, ali svakako i ja želim da se estradna živa bića održe u životu. Ne bi bilo dobro da im depresija obori imunitet pa ih odnese korona.

Napunili bi nam Aleju velikana.

Ovom prilikom moram da pohvalim razmišljanje Ace Lukasa.

U julu je imao začuđujuće razuman komentar da u nevolji u kojoj smo, oni (estradni srpski divovi) ne bi trebalo da traže pomoće od države jer valjda u šteku imaju dovoljno.

Još dve teme.

Gledala sam više puta, u segmentima jer nisam mogla odjednom (finale čak nisam ni sačekala), snimak iz Novog Sada.

Ne mogu da se oduprem jednoj asocijaciji. Svaki put kad se setim tog živog bića koje je tretirano kao džak za iživljavanje, odmah mi pred oči iskaču scene iz Beograda: tri momka na klupi u parku i onesvešćen mladić nasred ulice pored koga prolaze jer je prebijen toliko da nema potrebe više da se ulaže energija u njegovo povređivanje (mada je i tu bilo mestimično ritualnog šutiranja). Pitam se koliko snažne veze postoje među ovim događajima.

Veoma, rekla bih.

Šta je sledeće?

Možda ćemo uskoro morati da nabavimo svako svog klona bez krvi i mesa i da ga šaljemo da obavlja poslove za nas.

A mi ćemo da sedimo kod kuće i čekamo… nešto. Možda će se to zvati život u Srbiji.

U utorak smo obeležili dan kada je probijen Solunski front. Međutim, taj trenutak naše istorije pojeo nam je informaciju da je 15. septembar Međunarodni dan demokratije. U hibridnom režimu demokratija nije zanimljiva pa je logično što je ovaj praznik protekao mimo naših granica. Kad sadašnjost škripi, prošlost daje utehu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari