Amputacija glave 1

Tamo negde oko 1850. godine pretprošlog veka izvesni je Lapovac (Milutin, čini mi se, mrzi me da proveravam) na sednici ondašnjeg Praviteljstvujuščeg sovjeta predložio da se „pobiju svi pismeni ljudi u Srbiji jer takvi samo prave buntove“.

I – šta kažem? Kako je predlog prošao „na vladi“? Ne biste vi ovo sada čitali da je usvojen, ali nemojte sumnjati da bi – samo da Kodža nije „prelomio pametno“ – bio jednoglasno usvojen i promptno sproveden u delo. Ovaj dragulj iz prebogate riznice naše slavne istorije iščeprkao sam – u stvari ga je iščeprkao Ivo Andrić, a ja ga samo pročitao – čisto da bih pokazao da ekstremizam u Srba nije tikva bez korena.

Da je onaj naš Marsovac, u društvu 100.000 Bugara, došao za Novu godinu u Beograd zacelo bi čitajući ove redove pomislio da su Srblji narod hiperaktivnih ekstremista, ali Marsovac, po običaju, ne bi bio u pravu, Srblji su (bar ubedljivo većinski) narod inertnih lenjivaca koji ekstremizmu ne pribegavaju „po vokaciji“, nego iz nužde. Jer da bi se nešto u Srbiji uopšte dogodilo, to se mora dogoditi na silu – ponekad stranu, ponekad domaću – a da bi se nešto promenilo mnogi to moraju platiti glavom.

Da je, kažem, naš Marsovac došao – a verovatno nije došao da ne bi lupao glavu takvim razmišljanjima – bezbeli bi se zapitao kako to da se uprkos vekovnom nasilju i tolikim odsečenim glavama u Srbiji nikada ništa (spontano) ne događa niti se ikada išta menja. Malčice sam kontao zašto je to tako, a onda sam dokonao da je tome tako zato što je rešavati probleme silom i sečenjem glava isto što tumor na mozgu lečiti amputacijom glave. Tumor tako, fakat, bude „sasečen u korenu“, a to što propadne i glava, Bože moj, važno je izlečiti, nije važno živeti, nije li i Pompej rekao nešto slično.

Nije, međutim, da nema nikakvih pomaka. Evo, recimo, večeras kreće jedna od sesija „građanskih protesta“ koji jesu miroljubivi, ali za koje osnovano sumnjam da su (naivni) pokušaj da se odseče jedna nezgodna glava, doduše mirnim putem, tako što će protestanti brojnošću, zurlanjem, arlaukanjem, pištanjem i pravljenjem selfija nosioca glave naterati da je sam sebi odseče.

Onomad napisah da građanski protesti – zbog totalne opstrukcije parlamentarnog delovanja 150% i legitimni i nužni – moraju biti politički artikulisani i samrtno ozbiljni, a da se nipošto ne smeju pretvoriti u karneval i večernju reviju želja. Znam da džaba krečim. Šta, uostalom, očekivati od izdanaka jednog naroda koji je i od „daće napravio banket“. (N. Fjodorov)

Režim Multialeksandra Vučića jeste tribalan i pretpolitički i upravo se zato protiv njega treba boriti politički, a ne na klovnovsko-revolucionarni način, što će reći da umesto kerebečenja treba vršiti neprestani ulični pritisak da se AV & Co vrate u ustavne i zakonske okvire. U suprotnom, džaba će protesti krečiti. Umesto AV & Co neustavnost i bezakonje će preuzeti neki novi/stari likovi, a po nas će doći Rogonja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari