Antišambriranje 2 1

Na istorijski dan zvanične prezidencijalne posete Emanuela Makrona Srbiji i njenom hazjainu, nemadoh stomak da pritisnem „on“ na daljincu – ništa lično, potrevilo se da imam bolju zanimaciju – tako da sam propustio da vidim da li je visoki gost dočekan na tradicionalan srpski način, što će reći počasnim odredom đevojčica u narodnim nošnjama, hlebom, solju, grljenjem, ljubljenjem i uturanjem prsta u gostujuće dupe.

Sad se vi zacelo pitate zašto je naša današnja kolumna naslovljena „antišambriranje“ i zašto „antišabriranje2“. Evo odgovora. 1. zato što je „antišambriranje“ francuski pojam koji znači „obijanje pragova, dreždanje po predsobljima, moljakanje gospode i ponižavanje“ i 2. zato što smo pre dve godine već imali tako naslovljenu kolumnu u kojoj sam – između ostalog – potanko objasnio da srpska kobajagi opozicija osim antišambriranja – to jeste dreždanja u predsoblju vlasti i čekanja svojih pet minuta – nema nikakav suvisao program.

Od tada naovamo ništa se u toj stvari nije promenilo, opozicija je nastavila da antišambrira i natišambriraće „do pobjede“, s tim što je učinila tugaljiv pokušaj da se iz domaćeg predsoblja probije u predsoblje Jelisejske palate. Obavestivši se, naime, da francuski protokol nije predvideo Makronov susret sa opozicionim liderima, Đido je zašiljio plajvajz i Makronovom kabinetu napisao sitnu knjigu sa molbenicom da Emanuel (heb. „s nama je Bog“) bude bar malčice i sa opozicionarima.

Makronovom protokolu, pretpostavljam, ni na kraj pameti nije palo da šefa uopšte obavesti o prispeću Đidove poslanice, jer se u ozbiljnim državama – a Francuska je jedna od takvih – programi državnih poseta utanačuju nekoliko meseci unapred i u njima se – osim u slučaju rata ili, daleko bilo, smrti posetioca ili domaćina – ne menja ni „j“.

Ovim hoću da kažem da Makronu ni pre nekoliko meseci (ni bilo kada) nije padalo na pamet da dangubi sa srpskim opozicionarima, ponajpre zato što taktično (i taktički) ne želi da iritira srpsko Vrhovno Biće (koje samo što nije leglo na rudu), a potom zato što od opozicionara ne bi saznao ništa što već odavno ne zna, a opozicionari bi se zdravo začudili kad bi saznali koliko Makron zna stvari o opozicionim poslovima i danima koje ni opozicionari ne znaju ili se samo pretvaraju da ne znaju.

Da li su naši opozicionari amateri? Decidirano – ne. Osim Boškića – kome svaka čast i za kojim vapi KUD Abrašević – opozicione persone dramatis su ljuti profesionalci, doduše ne u politici, nego u nekim drugim, polumračnim profesijama. Pa zašto se onda – možda se pitate – amaterski bave politikom. Glupo pitanje. Pa zato da bi se nesmetano bavili pravim profesijama. Kužite li, stari moji. Ako vi ne kužite, Makron kuži.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari