
I danas smo „na marginama“ auto puta. U ovdašnjoj vekovnoj konfuziji i sveopštem mešanju baba i žaba, nije ništa čudo što se u Srbiji i estetika brka sa etikom.
Neki naivčina bi rekao, no big deal. Ali to uopšte nije bezopasna mešavina. Kad se ta dva pojma smešaju dobija se razorni dvokomponentni eksploziv. Setite se samo kakva je detonacija usledila – i još uvek odjekuje – kada je estetiku socijalističkog realizma i morala zamenila estetika nacionalističkog kretenizma pomešana sa „kosovskom etikom“.
Ponovo se vraćamo na aferu „Jezdić u ulozi autoputovog imenjaka“. Performans, kako rekoh, nisam gledao, ali smem „na neviđeno“ garantovati da je autoputni igrokaz bio estetska kataklizma, što, uopšte, ne znači da je bio moralni sunovrat i humanitarna katastrofa. Bar ne za sada. Takvi bljakovi fakat zaslužuju kaznu, ali isključivo negledanjem, nečitanjem i neslušanjem. Ako se pak upustite u – u datom slučaju u gledanje i slušanje – kičerskih paraistoricističkih proseravanja i prenemaganja, onda ne dospevate u poziciju moralno superiornog arbitra elegantiae, nego se srozavate na nivo srednjovekovne pozorišne publike koja je nespretne tumače loših uloga zasipala pokvarenim jajima i trulim paradajzima.
Jezdić je imao puno sreće što je sada 2019., a ne 1944, jer da je bilo obrnuto lako bi mu se moglo dogoditi da – „kad druga postane sudija“ – završi pred streljačkim strojem, kao što mu se – kada jednoga dana u doglednoj budućnosti postane druga sudija – lako može dogoditi da postane persona non grata na daskama i televizorima koji život znače. Upravo je zato iskusni Šotra ( koji pamti razne sudije, od kojih se ne zna koja je bila gora) demantovao kaznene glasine izjavom da ću Jezdiću i ubuduće davati uloge.
S punim pravom. Jezdić je odličan glumac, da sam režiser ne bih se dvoumio ni tren. A ima Jezdić i puno sreće, koju četres četvrte mnogi, isto tako dobri glumci i pisci nisu imali, pa su po kratkom postupku prislonjeni uza zid; veliki srpski pesnici i pisci koje je država Srbija organizovano umorila glađu i tuberkulozom neka ostanu tema za neku buduću kolumne.
Pitam se, međutim, zašto se dilberi/ke koji su s nebeskih visina graknuli na Jezdića toliko ibrete nad nesporno žalosno niskim kulturnim nivoom kad mentalitetski nisu ni za „i“ odmakli od rulje koja je glumce vaktile ubijala zato što su igrali pod okupacijom ili pred pogrešnom publikom.
OVAJ narod (i to svih boja) OVO je debelo zaslužio i na tome je udarnički radio, sledstveno je sva prilika da će fasovati i ONO koje dođe posle OVOG, a onda će se na otvaranju autoputa „Karađorđe“ , vožd pojaviti sa glavom pod miškom. Ne zna se za sad ko će ti ulogu tumačiti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

