Tijanić je konačno lupio rukom o astal. Kako saznajemo, na programima RTS-a više neće biti mesta za nasilne i nevaspitane poslanike. Odluka za svaku pohvalu. Mada, uz čvrstu odluku ide i anex. „Pratićemo“, veli Tijanić, „ponašanje prostaka i nasilnika, pa ako se u međuvremenu poprave, tj. ako se prizovu pameti, vrata naše kuće ponovo će im biti otvorena.“ E, tu leži skrivena opasnost.

Zna se da su nasilni političari željni publiciteta; a i lukavi su. Kad vide da su prekardašili, saviće repove, udariće u tanke žice, sa usana će im teći kamilica i mleko. Hajde da zamislimo sledeći scenario: Tijanić proceni da su se prostaci rehabilitovali, otvorio im studijske dveri, a ove dame i gospoda opet nastave po starom. Šta im stoji na putu? S druge strane ova odluka otvara još neka zabašurena pitanja. Recimo ovo: zašto na RTS proteklih godina nisu pripuštani neki učtivi, nenasilni ljudi koji nemaju dlake na jeziku, a koji bi imali šta da kažu. Neće biti, uverava nas Tijanić, spiskova nepodobnih prostaka, a morali bismo da mu poverujemo i ako bude rekao da nije bilo ni spiskova učtivih, kompetentnih, ali nepodobnih i režimu neprijatnih učesnika. Hajde da sad i ja ne pravim spiskove. Opsetite se sami. Mnogih lica nije bilo na programima RTS-a.

Više je, neuporedivo više nego šokantno otkriće, pas kome su nepoznati počinioci odsekli sve četiri noge i ostavili ga da skapava. Nasilje nad domaćim zverovima ovde je gotovo pa deo identiteta. Ali ovaj slučaj, zbog hladnoće, preciznosti i organizovanosti najčistijeg mogućeg zla, tera nas da se po milioniti put upitamo: gde mi to živimo? Već predugo svi javni i privatni servisi i mediji pokušavaju (i poprilično) uspevaju da svakovrsnim šouima (a svi su rialiti) „ispeglaju“ prizore odvratne realnosti i dehumanizacije unutar kojih živimo. Ne bi li bilo bolje da se poslenici javne reči malo pozabave takvim stvarima umesto da organizuju TV i novinske palamudnjave o kosmičkim i geopolitičkim problemima? A stvari se sve više pogoršavaju. Onolika halabuka protiv sportskog huliganizma, a pre neki dan momak unese pištolj na stadion, upuca drugog momka, a bezbednosne strukture sad, bajagi, lupaju glavu kako je mogao proneti pištoljčinu kroz bezbednosni sistem istovetan onim na aerodromima.

Pred sam kraj sumorne sedmice osvanu i nadasve tužna tužna vest da je prezidenta napustio gensek predsedništva, Neki Cvijan. Najbolji student Pravnog fakulteta i, verovatno sledeći „najevropljanin“, jer je i aktuelni „najevropljanin“, Dačić, bio najbolji student FPN. Razlozi? Nisam uspeo da dokučim. Nema sumnje da je u pitanju neko principijelno razočarenje u institucije sistema, kosmičku pravdu i vekovna ognjišta. I kuda nam Cvijan zapuca iz predsedništva? Pravo u SNS. Vučić na sedmom nebu! A kako i ne bi bio. Hajde da napravimo jedno, istina neumesno, ali poučno poređenje. Šef se SFRJotovog Maršalata, recimo, principijelno razočara, da drugu Starom ostavku i pravac u London, kod emigracije. Ili ovo: šef Miloševićevog kabineta, bilo koji, doživi principijelno razočarenje, pa kod Vuka, u SPO. Lele, majke, šta sad ako se i Krle razočara, pa trk u Novu Srbiju? Katastrofičnim scenarijima nikad kraja.

P. S. Borise, oduzmi Cvijanu diplomatski pasoš da ne ode u Loznicu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari