Znate li onaj prastari vic o crnogorskim serdarima i vojvodama koji vijećaju dal’ da objave rat Americi – koja se nešto grdno bijaše zamjerila u ono doba u CG vrlo popularnoj Rosiji – il da ga ne objave. Padaju prijedlozi i za i protiv. Ne srlja se. Sve se promišlja. Sve se uzima u obzir. Contingency planning, jednom rječju.

A šta da radimo – pita Vijeće jedan oprezni vojvoda – ako – slučajno, slučajno, pu, pu, pu, ne bilo primjenjeno – rat izgubimo? Na to će jedan ratoborni serdar ka iz puške Mandušića Vuka. Ka prvo, zbori serdar, nemoguće je da mi izgubimo rat, a ako ga (zbog izdaje, naravno prim. aut.) nekim slučajem i izgubimo, e, onda će nas Amerika izdržavati i raniti, nisu Amerikanci ka Nijemci, ne bave se oni genocidom. I pročaja…

Pa zato sam ja i pravio pitanje, oglašava se onaj oprezni vojvoda. Nisam ja ni sumnja da ćemo pobijediti, ali kako ćemo, jado, od ove sirotinje izdržavati onoliku Ameriku?

Pretpostavljam da ste već dokonali da je malo dosoljeni preprič starog vica aluzija na naš gigantski korak u pravcu evrointegracija. Nisu još čaše sa europrijema u Kinoteci čestito ni oprane, a već se krenulo sa kontingencijalnim proseravanjima. Serdari i vojvode patriotsko-ruske provenijencije, sasvim predvidivo, u otvaranju poglavlja vide zamku. Ko biva… Obrlatiće nas, sipaćem nam u Briselu drogu u piće, pa ćemo priznati Kosovo, onda će se EU raspasti – ma već se raspada – pa ćemo ostati i bez Kosova i bez EU. A evroentuzijasti? Nešto ih ne čujem. Ili nešto propuštam. Verovatno seire u tišini i samozatajnosti.

A gde je tu kontingencijalno planiranje? Kako gde je? Zar niste na drugom kanalu RTS-a videli onog milicajca ( takođe iz starog vica) koji maše pendrekom i pita: „Ne gledaš prvi program, a? Dobro, šta je to bilo na prvom kanalu? Kako šta? Džumhurbaškanova govorancija na proslavi Društva za izgradnju Hrama Svetog Save, koja je u neku ruku pravoslavni pandan vatikanske Kongregacije dostojne izgradnje bazilike Svetog Petra.

Za divno čudo u Fominoj prigodnoj govoranciji – u kojoj je Hram Svetoga Save upoređen sa Nojevom barkom nije bilo uobičajenih lupinga. U hrišćanskom predanju Nojeva barka je doista metafora crkve, doduše crkve u mnogo širem značenju od Hrama Svetog Sava, ali šta zna govoropisac šta je širi pojam. Još ne vidite contigency planning? To je zato što je toliko očigledno da izmiče pažnji. Džumhurbaškan hoće da kaže da uvek imamo izlaz. Ako stvari sa EU krenu po zlu, ukrcaćemo se u Hram Svetog Save i otploviti… A gde? E, to je državna tajna. Imam li ipak nekih zamerki? Imam. Ovo što govori Foma trebalo bi da govori naš patrijarh, a ono što govori patrijarh ne bi trebalo da govori ni džumhurbaškan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari