Jedna je Smajlovićka! Mislim da je to malo! Trebalo bi nam još najmanje četiri. Kad smo već kod ove, za sada jedine – koju stoga moramo čuvati kao malo vode na dlanu – čini mi se da je dama pogrešila profesiju. Držim da bi njeni renesansni talenti dali mnogo bolje rezultate u seljačkoj politici. Možda bi se najstarija glodurka na Balkanu i upustila u tu avanturu da politika ne podrazumeva povremeni boravak u opoziciji. A Smajlovićka ne voli da bude u opoziciji. Nema računa, ako razumete šta hoću da kažem.

 Što sam se opet natovrzao na Smajlovićku? Eh, što! Prošle se nedelje vodila debata o sumanutom predlogu da se novine štampane ćirilicom izuzmu od plaćanja PDV-a, Smajlovićka je sve vreme mudro ćutala, sakupljala dokazni materijal, šiljila plajvaz, a onda sela, zagrejala stolicu i u svetoneđeljnom broju „Politike“ objavila utuk pompezno naslovljen – uh, sunce ti krvavo – „I iduće godine na ćirilici“.

   I šta? Mislite li vi – koji niste imali sreću da se prosvetlite Smajlovićkinom trogatelnom palamudnjavom – da je glodurka na argumente da bi oslobađanje ćiriličnih novinčina od PDV-a bilo najpre protivzakonito, potom diskriminatorsko, nekorektno i nekolegijalno, da bi nadalje Republika Srbija – ukoliko nasedne na Smajlovićkinu patku, što nije isključeno – došla u sublesastu situaciju da svoje zvanično pismo potpomaže kao, božemeprosti, manjinsko, mislite li, dakle, da je na te argumente uzvratila protivargumentima. Ma jok! Ma idi, beži!

   Sasvim u svom skomračnom duhu uzvratila je insinuacijama i sitnim potkazivanjima. Počela je sa svojim starim trnom u oku, Biljanom Srbljanović, koja se – koliko znam – uopšte nije oglašavala povodom ćiriličnog PDV-a, potom je obradila moju malenkost, da bi se na kraju obračunala sa Žarkovićem. Šta, dakle, kaže Smajlovićka? Kaže da ja kad god kažem „Smajlovićka“ i „Politika“, u stvari mislim „Srbija“, pa ti vidi Srbijo – insinuira Smajlovićka u metatekstu – šta on misli o tebi. Ono fakat, razlika između države Srbije i Smajlovićke sve je manja, poglavito zahvaljujući združenim naporima „patriota“ glodurkine provenijencije, ali još tu ima izvesnih razlika. Pa dok se načisto ne izgube, a radi objektivnog informisanja javnosti, izdajem sledeće saopštenje: Kad kažem „Politika“, mislim na „Politiku“. A kad kažem Smajlovićka – mislim na cizelirano orijentalno pokvarenjaštvo.

              Ni Žarković nije prošao mnogo bolje. Možda je prošao i gore jer mu je Smajlovićka ponovo nabila na nos poslovičnog Miškovića, propuštajući da cenjenom publikumu razjasni kakve veze imaju Mišković, njegovi poslovi (i odnosi) sa Vremenom i Žarkovićem i oslobađanje ćirilične štampe od PDV-a. Sad, pretpostavljam, očekujete visokopalamudno naravoučenije u stilu – Srbija propada zbog uspona Smajlovićke i Smajlovićki sličnih. Ništa od toga. Srbija je najpre propala. Smajlovićka je došla tek posle.

 



 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari