„Ćirilica može nestati do 2050“, upozorava (ili preti) jučerašnja „Politika“ sa naslovne strane. Pa dobro, šta ja mislim? Može li ćirilica propasti do rečenog datuma? Može, fakat! Ali isto tako može propasti i svet, a – kako stvari stoje – na dobrom je putu da to i učini i dobro će učiniti ako nestane, jer svet u kome u novinčinama osvane vest – pretučena jednogodišnja beba – vaistinu ne zaslužuje da postoji.

Šta je sledeće? Dvogodišnjak ubio majku na spavanju! Trogodišnjak se overdozirao heroinom! Četvorogodišnjak opljačkao banku! Đak prvak silovao učiteljicu! Papa promenio pol! Koliko god da pustimo pokvarenoj mašti na volju, budite sigurni da neće proći mnogo vremena i da će to što smo izmaštali osvanuti kao vest na naslovnim stranicama tabloida. Ali bolje je da apokaliptična proročanstva prepustimo dilberima sa Tajms skvera, a da se mi pozabavimo ćirilicom. Kojoj, vaistinu, ne ide baš najbolje, a kojoj je – viđi vraga – dibidus loše krenulo tek tamo negde, krajem osamdesetih, kada su se vlasti dokopali oni koji su „Srbiji vratili dostojanstvo“.

  Zašto je tome tako, o tome bi trebalo da se najozbiljnije raspravlja i piše, ali pod uslovom da o tome pišu kompetentni ljudi, a ne polupismena piskarala. Meni lično ćirilica je vrlo draga, ali su mi „ćiriličari“, naročito oni koristoljubivi, a još naročitije oni tendenciozno paranoični, teška muka duhu. Šta, recimo, misliti o ćirilovisokopalamudiju izvesnog Kojića, predsednika udruženja „Ćirilica“, citiranog u „Politikinom“ tekstu. „Sve srpske knjige štampane na latinici“ – tvrdi Kojić – „s obzirom da je latinica zvanično pismo Republike Hrvatske, svrstavaju se u deo hrvatske kulturne baštine“. Ko ih tu svrstava? To Kojić ne kaže, a novindžika ne pojašnjava. Hrvati to – tvrd vam stojim – sigurno ne čine. Naprotiv! Daju sve od sebe da povuku što oštriju granicu između dveju komšijskih književnosti i od toga neće odustati sve da se knjige srpskih pisaca štampaju goticom.

  Možda knjige srpskih pisaca svojataju Česi, Slovaci, Litvanci i Letonci, koji takođe koriste „zvanično pismo Republike Hrvatske“. Šta nadalje, „Politiko“, da radimo ako Grcima padne na pamet da svoju „kulturnu baštinu“ obogate besmrtnim delima srpskih pisaca. Imaju na to više prava nego Hrvati jer je grčki alfabet poslužio kao osnova slovenske azbuke, koju su pride sastavili Grci, Ćirilo i Metodije. Dobro, de, malo je oko azbuke prčkao i „naš Vuk“ i samo je zahvaljujući tom prčkanju tekst štampan ćirilicom 20 posto „prostraniji“ od latiničnog – neka vam to, ako vas interesuje, objasne grafičari – sledstveno čemu upućujem ćiriličnu štampu da refundaciju troškova zatraži od Vukove zadužbine. Ima u „Politikinom“ tekstu i pikanterija. Doznali smo, recimo, da kulturni popečitelj, Tasovac, uprkos trostrukosti skupoće, SMS-ove šalje isključivo na ćirilici. Tasovče, lolo, šalješ SMS-ove novindžikama! A?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari