Najava prošlog „Utiska nedelje“ beše pomalo neuobičajena. Gosti: Zoran Panović, potom Đorđe – začudo ne Vukadinović, nego Pavićević – i „onaj ko pobedi na izborima za predsednika DS“.

 Naravno, bilo je to must see, pa sam se u pet do devet namestio pred televizor, taman na vreme da pogledam završetak (bajagi) urnebesne komendije „Policijska akademija“. Ne trčite pred rudu. Nije insinuacija. Utisak nije bio komičan. Naprotiv!

Pa kakav je onda bio? Polako! Sve po redu. Najpre su Pajtić i Olja imali malu debatu o demokratičnosti izborne procedure u DS-u i o čudu neviđenom – mogućnosti da neki potpredsednici ne budu po ukusu predsednika – a onda se prešlo u domen baba Kurane, na pitanje, a da kakva je budućnost DS-a sa novim predsednikom? Pajtić, rekosmo već, nije bukadžija niti čovek lak na obećanjima, pa je – sledstveno – govorio odmereno, a drugačije i nije mogao, jer je jako izabran na odgovornu funkciju. Tek on treba da vidi šta mu je činiti. Tek mu predstoji sagledavanje pustinje demokratskostranačke realnosti. Ono, fakat, pomenuo je Pajtić formiranje nekakvog „demokratskog bloka“, ali je boljim poznavaocima ovdašnje politike odmah bilo jasno da ni sam ne veruje mnogo u tu priču. Nije li – kad ono beše, pre dve i po godine – Čeda Jovanović predložio istu (možda i bolju) stvar, pa videsmo kako je prošao i on i oni koji ga nisu poslušali.

Utom se svojim baritonom oglasio i Panović. Da bi DS ponovo stala na noge – Zoran dixit – morala bi da se vrati na praksu s početka devedesetih, to jest – na strpljiv rad na terenu, na hod po političkim mukama od kuće do kuće, od vrata do vrata, i da vam nešto kažem – Panović je tu sasvim u pravu, ali nađite vi meni člana i funkcionera Demokratske stranke – izuzimajući možda Sloba Gavrilovića – koji je spreman na tako nešto. Osim toga – nastavio je Panović da čačka po demokratskostranačkim živim ranama – lepo je to što DS ima uporište u AP Vojvodini i u Beogradu, ali šta sa ostatkom Srbije, sa svim tim Čačcima, Kraljevima, Kragujevcima, Topolama i Milanovcima, u kojima je DS u totalnom rasulu? Vaistinu šta s tim raditi? Jednom prokockano i straćeno poverenje teško se vraća, a pogotovo se teško vraća kada se za poverenje nema dati ništa zauzvrat. Znate na šta mislim. Da ne zalazim u sitna crevca.

No dobro, kakav mi je opšti utisak? Utisak da smo u ćorsokaku, eto kakav. Da je, počem, trezveni Pajtić na čelo Demokratske stranke došao pre sedam-osam godina, može biti da bi stvari izgledale potpuno drugačije, ali ne mora da znači. Srbija je, ne zaboravite, velika tajna. Mislim, čestnejši moji, da će biti pravi podvig ukoliko na sledećim izborima DS dosegne onih magičnih šesnaest odsto glasova. To je, uostalom, prava mera našeg istorijskog ćorsokaka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari