Yugonostalghia (7) 1

Iz svakog Srbina, ma koliko dobronameran, obrazovan, pa i produhovljen bio – što se za ARSena svakako ne može reći – onoga trenutka kada kroči na peron zagrebačkog kolodvora, na sav glas zaurla velikosrpski šovinizam i hegemonizam…

… to je tako, tu su Hrvati potpuno u pravu, ni ja tu, priznajem, nisam izuzetak, niti mogu biti, niti su tu izuzeci mogući zbog stravične učinkovitosti propagandne mašinerije države Srbije, koja u mozak svakog Srbina – i prenatalno i tokom života – usađuje snažnu sklonost ka prostakluku, primitivizmu, potcenjivanju i – kada se ukaže prilika – porobljavanju i surovoj eksploataciji okolnih nesrpskih naroda i narodnosti.

Mi Srbi smo naprosto dresirani da mrzimo okolne narode, to je neka vrsta uslovnog refleksa, rekao sam to već, Hrvati bi to trebalo da imaju na umu i ne bi trebalo da nam prestrogo sude. Da možda ne preterujem s upotrebom reči „pomislih“, pomislih najednom, a onda pomislih da mi, preterivao ne preterivao, jezik, kao, uostalom, i sve ostalo na ovom svetu, ne ostavlja mnogo izbora. A da ne preterujem u preterivanju i preuveličavanju, pomislih, da bih odmah potom pomislio da ne preterujem ni izbliza onoliko koliko bi trebalo i da ne preuveličavam ni približno koliko to materija zahteva. Malopre sam, priznajem, bio na ivici da baš preteram kada sam, pominjući hotele „Esplanadu“ i „Dubrovnik“, bio naumio da slažem da u te hotele nisam mogao ući – i da sam zbog toga propustio da ispitam stanje stvari u njihovim nužnicima – zato što je u tim hotelima psima, Jevrejima i Srbima pristup strogo zabranjen, tim redosledom. Pitanje je, međutim, da li bih i tada preterao, jer iako Srbima i Jevrejima ulaz u „Esplanadu“ i „Dubrovnik“ nije zabranjen, bar ne zvanično, u hotelu „Esplanada“ i u hotelu „Dubrovnik“ već decenijama nije primećen nijedan Jevrejin, još manje Srbin, pse da i ne pominjem, aparthejd u Zagrebu funkcioniše na suptilan način. Da, konačno, pomislih potom, ne preterujem s opsesivnim razmišljanjima o Hrvatskoj i Hrvatima, ali onda pomislih da je za čoveka koji putuje u Hrvatsku sasvim logično da bude opsednut Hrvatskom i Hrvatima, pa čak i da se, kad zastane na benzinskoj pumpi u Šimanovcima da dopuni gorivo, da se odmori i popije kafu – zapita da li su Šimanovci hrvatski toponim i da li u Šimanovcima ima Hrvata, bar u nekom procentu, ima po Sremu još Hrvata, nisu baš svi pobijeni i proterani tokom poslednjeg rata. I uopšte, pomislih malo kasnije, tokom mojih nekadašnjih kratkih (i sve kraćih) boravaka u Zagrebu neprestano sam patio od konstipacije, posledice snažnog osećanja manje vrednosti, a Zagreb je to, čini mi se, i očekivao od mene, a možda me je na to i prisiljavao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari