Zombieland 1Foto: Stanislav Milojković

Ako vas je mučilo pitanje zašto je pala odluka da se uveze ruska (ili bar kineska), a ne neka druga anti covid vakcina, Srpski telegraf će vam, zajedno sa još mnogo drugih, razrešiti i tu nedoumicu – to je, naime, zato što je Đilas (Dragan, ne Milovan) bio naumio da „nam poturi“ vakcinu koja „ljude pretvara u zombije“.

Ne bi mi jasno zašto se Đido – i po kom osnovu – uključio u javnu raspravu o odabiru vakcine, ali držim da bi mu, ako mu je namera bila da vakcinacionim putem strmopizdi Vučića, bilo pametnije da potraži vakcinu koja zombije pretvara u ljude, jer se najmanje 85% ovdašnje populacije (svih boja, da ne bude zabune, ne samo SNS-ove) već godinama nalazi u stanju totalne zombifikovanosti.

To je neizbežna posledica vekovnog nakaznog sistema orijentalne despotije u kojoj ako hoćeš da preživiš kao biološki organizam moraš da umreš kao slobodan čovek, kažem „slobodan čovek“, jer onaj ko nije slobodan zadržava spoljašnje obličje čoveka, ali suštinski postaje živinče, aparat, aparatčik, inkubator, mitingaš, davač podrške (bogme i dupeta) etc.

Vesti poput ove koja nam je dala temu za kolumnu, u zombifikovanoj srpskoj javnosti, a naročito u krugovima dvojke, doživljava se kao „crtanje mete na čelo“ ili „plasiranje neistina“, ja već godinama džaba krečim dokazujući da je to sviranje Sebastianu Kurtzu i da je svako onaj ko se nečeg usteže ili od nečeg zazire u strahu da ne osvane na naslovnoj strani neke žutare isto što i publikum žutara serbskih – dakle zombi, samo što ima više zuba i ume da veže čvor na mašni.

Pod punom moralnom, materijalnom i bla, bla, bla odgovornošću tvrdim da ukoliko bi u nekoj žutari osvanuo montirani snimak (zašto ne autentični? ) moje malenkosti kako usred bela dana guzi kozu na Slaviji, duševni mir moje malenkosti ne bi ni za „i“ bio pomućen.

Ono, fakat, ja sam u profesionalnoj prednosti jer kao pisac fikcije dobro znam da je materijal od koga se prave ogavne žutare u dlaku isti kao i materijal od koga su napravljene Ilijada, Odiseja ili San letnje noći – što će reći imaginacija. Koja, iako ista stvar, ima različite domete.

Ako vam se imaginacija zaustavi na granici čanka pasulja, mindže (alternativno dupeta) sendviča, dvestotinak evra – kao što je u Srbiji birvaktile zaustavljena – umesto Sna letnje noći, dobijete Srpski telegraf i ovo što nikada ovako nije bilo, iako je oduvek ovako.

Antologijska je scena iz filma Gorana Markovića, Delirijum tremens, napravljenom po sećanjima našeg zajedničkog druga, u kojoj glavni junak posle burne noći polagano dolazi k sebi, a brižna mu supruga kaže, citiram po sećanju: „Nesrećo, milicija te je jutros dovela u besvesnom stanju svog upišanog i zasranog“, a naš junak samo odmahne rukom i kaže – „ma pusti, svašta pišu tabloidi“.

Tako i vi postupite ako osvanete na naslovnici žutare. Ne morate čekati delirijum. Iako ćete ga skorih dana dočekati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari