I Spustila se olovna državna tišina… Država Srbija ćuti, kao da je puteljak kojim je pošla odveo u šumu bez odjeka. Utihnula i Tisa, posle svega… Čuje se samo zanosni poj Kirke sa balalajkom… II – Oprostite, molim vas, da li biste mogli da me uputite kako da stignem do ulice Srpskih velikana. – Ovako… […]

I

Spustila se olovna državna tišina… Država Srbija ćuti, kao da je puteljak kojim je pošla odveo u šumu bez odjeka. Utihnula i Tisa, posle svega…

Čuje se samo zanosni poj Kirke sa balalajkom…

II

– Oprostite, molim vas, da li biste mogli da me uputite kako da stignem do ulice Srpskih velikana.

– Ovako… Krenite sad levo, ulicom Maršala Birjuzova, a onda, posle semafora, skrenite na Trg Milana Nedića, pa u ulicu Mite Ljotića, a onda sve pravo… Kad stignete do Dražinog bulevara, pođite opet levo, ulicom Palmira Toljatija do spomenika Brus Lija i posle… Čekajte, da vidimo: Nehruova, Patrisa Lumumbe, Maršala Tolbuhina – dakle, posle tri ćoška uđete u Ruzveltovu a ona vodi do Novog groblja. I, tu ste!

III

Lepa ravničarska kuća, na lakat. U kući lep starinski stan, molovan.

Stan sporan. Spore se stanar i Svevišnji. Ovog drugog zastupa bataljon sastavljen od sedamdesetak ljutih pravoslavaca-specijalaca naoružanih ljubavlju prema bližnjemu svom i Obrazom svetosavskim. Ljubav nesebično daruju verujućima u Pravdu i Katastar, a Obraz podmeću za drugi šamar. Vodi ih, pun anđeoske samilosti, Njegovo preosveštenstvo Episkop.

Njegovo preosveštenstvo: (pun anđeoske samilosti) Oprem dobro! Stan ima da bude naš i punktum! Zabole me i za Ustav i za zakone, ovo je, bre, naša nekretnina! Crkva je iznad države, iznad naroda, iznad svega! Zato sikter, bre!

Olovna državna tišina… Država Srbija ćuti, kao da je puteljak kojim je pošla odveo u šumu bez odjeka…

IV

U mrtvoj državnoj tišini baškare se stričevi, pašenozi, šurnjaje, ujne, kumovi, svastike, tetke, pastorci, burazeri, zemljaci, partijski drugovi, naši i ostali državni činovnici. Nezainteresovano prate još jednu veselu javnu licitaciju.

Ministarka Diana Dragutinović, sva u šiškama i autoritetu, nastupa prva.

Diana: Ima da bude otpušteno 14.000 brat bratu, to vam ja kažem! A ja kad kažem to je tako!

Ministar Milanče Marković diže obrvu, spušta cifru.

Milanče: Osam hiljada, ni pašenoga više!

Dinkić: Četiri hiljade u vr’ glave!

Premijer gleda čas u Dinkića, čas u monitor.

Premijer: Da zaključimo, 2.000.

Među državnim činovnicima opšte veselje, pesma, cika, graja…

Samo država Srbija ćuti… Kao da je puteljak kojim je pošla odveo u šumu bez odjeka…

V

Mmf: I, koliko ste njih otpustili?

Dinkić: Ihaaaj!

Mmf: A to je?

Dinkić: Pera pisar iz Administrativnog odeljenja. n

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari