Služba Ivana Ivanovića 1Foto: Radenko Topalović

Probudio se Ivan Ivanović jednog ponedeljka i, kako je ispričao Galebu Nikačeviću, autoru podkasta Agelast, eto njemu veselja.

Prosto se raspilavio od sreće naš Ivan kad je video tekst u kome piše da Vukašin Obradović „uzima novac od Ivice Tončeva da bi pisao tekstove o sinu Aleksandra Vučića“.

Dobro, Ivan je pomešao Ivicu i Novicu, ali šta ima veze, kao što nije važno, kako sam kaže, da to što piše i nije baš istina.

Jer, zaključuje Ivanović, nesporno je da taj Obradović „uzima neki novac od Tončeva“.

Mora da je istina jer, elaborira tezu dalje Ivan, ne bi to ovom tabloidu tek tako dojavila Državna bezbednost.

Oni ne greše kad su ovakve stvari u pitanju, konta Ivanović i visokostručno pojašnjava da je „to je taj trenutak kad služba kaže: deco, ajde, bre, u majčinu, inače vadimo iz fioka sve što imamo“.

Tu sledi onaj šarmantni, samozadovoljni osmeh jer konačno je i zvanično dokazano, makar i od Službe i jednog tabloida, da je Vukašin „lažov, grebator i pokvarenjak“, ono što on, Ivan Ivanović, dokazuje uporno deset godina, sve od trenutka kad ga je dotični, tada predsednik NUNS-a, prozivao zbog njegovih „šala“ o silovanim Bosankama, Hrvatima i Katoličkoj crkvi.

Ali, tome je sada došao kraj, likuje Ivanović.

„Reakcije nema, ćute novinarska udruženja, ćuti Vreme, ćuti Danas, u kojem je ovaj kolumnista, ćute njegove kolege, ćuti on, ćuti Tončev, ćuti SNS. Ja u tom trenutku njegovim gestom shvatam ko je i šta je Vukašin Obradović i sve što treba da uradim je da sačekam desetak godina da to shvate i ostali ko je Vukašin Obradović“, poentira Ivan.

Da nije tužno, bilo bi smešno, ali takav je humor Ivana Ivanovića.

Krenimo od „argumentacija“ koja je, eufemistički rečeno, vrlo čudna.

Nisam poznavalac rada službi kao Ivanović, te ne mogu da tvrdim da li je ovu laž plasirala Služba bezbednosti.

Sve i da jeste, Ivanović bi morao to da zna, mogla je Služba ili bar Ivan da ponudi neki dokaz koji bi ovaj tabloid, a može i Ivan, da dostavi sudu budući da sam podneo tužbu zbog ovog teksta.

Što se tiče mog „ćutanja“, osim tužbe, podneo sam i žalbu Komisiji za žalbe Saveta za štampu koja je jednoglasno donela odluku da je ovim tekstom, po više tačaka, prekršen Kodeks novinara Srbije.

Povodom ovog teksta oglasio se i NUNS, a na istu temu pisano je i u Danasu, listu u kome radim.

Novica Tončev je, takođe, javno demantovao navode iz ovog teksta.

Javio se i SNS. Darko Glišić, funkcioner ove stranke, koji, vidi čuda, kao i Ivan Ivanović, tvrdi da sam uzimao novac od Tončeva.

I da ne dužim.

Ivan Ivanović je još jednom pokušao da poluistinama i lažima pokaže, kako je rekao, ko je Vukašin Obradović. Na njegovu žalost, pokazao je samo još jednom ko je Ivan Ivanović.

P. S. Ne bih cenjeno čitateljstvo zamarao ovom temom ali, nažalost, kako tvrdi Galeb Nikačević, u podkastu nije tehnički izvodljivo objaviti demanti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari