Supruge, brzi jezik i praštanje 1Foto: Luca Marziale / Danas

Rade Bogdanović je kao fudbaler igrao na poziciji napadača. Bio je poznat po svojoj brzini, eksplozivnosti, uvek je išao direktno na gol. Danas je fudbalski analitičar, a tokom SP u Kataru kao stručnog konsultanta angažovla ga je RTS-a. Kao analitičar je zadžao mnogo odlike koje su ga krasile kao igrača. I sada je direktan i konkretan u analizi, beskpromisan i, na njegovu žalost „brzi jezik“ mu je, ne jednom, bio brži od pameti.

Posle remija protiv Kameruna žestoko je kritikovao Dragana Stojkovića i označio ga kao isključivog krivca što Srbija nije sačuvala prednost. Pošto je čuo izjavu selektora, malo je ublažio svoju kritiku. Nakon poraza u susretu sa Švajcarskom Bogdanović je uz Piksija kao razlog za neuspeh naših fudbalera optužio i njihove supruge.

Nakon prospavane noći i „konsultacija“ sa svojom suprugom Aleksandrom Bogdanović,  opet je malko ublažio svoj stav i rekao da je trebalo da kaže da se to odnosi samo na neke žene i – još više se „ukopao“. Piksi će mu, verovatno, i oprostiti, a žene nikad neće.

Rade je (verovatno) hteo da kaže i kako su u njegovo vreme brakovi između sportista bili „normalna stvar“, dok su danas prava retkost. Koliko znam, nijedan od fudbalera koje je selektor poveo u Katar nije oženjen sa sportistkinjom.

Iz tih „starih dobrih“ vremena jednu ljubavnu priču, tj. tri, pamtim i danas. Tri rukometašica Radničkog – Mirjana Đurica, Dragana Pešić i Emilija Erčić – zabavljale su se sa trojicom fudbalera Partizana – Vladimirom Vermezovićem, Darkom Belojevićem i Emilijom Erčić. LJubav između Emilije i Dragana prekinula je tragična smrt Mancea.

Mirjana i Vladimir kao i Dragana i Darko i danas žive u skladnim brakovima. Ono što je Rade verovatno hteo da kaže jeste i da nijedna od njih nije pratila svoje muževe na pripreme, utakmice, kao što ni muževi nisu pratili svoje žene na Olimpijske igre, svetska i evropska prvenstva.

Koliko prisustvo žena, devojaka, prijatelja, komšija ometa sportiste, najbolji primer je, verovatno, Crvene zvezda. Naime, zvezda je 1989. godine imala „strašan“ tim, u prvoj utakmici Kupu UEFA Keln je u Beogradu pobeđen sa 2:0. Mislili su svi da je „posao“ odrađen i da je revanš samo formalnost. Otišli su kao da idu na izlet.

Hotelu u centru Kelna bio je oba dana pun raznoraznih likova koji su htela „samo“ da se vide sa bivšim komšijom, da sa njim popije piće, „ogrebe“ se za ulaznicu ili makar neku marku da bi kupili…I, Zvezda je pretrpela ubedljiv poraz (3:0) i eliminisana iz daljeg takmičenja. Praktično isti sastav crveno – belih nešto više od godina dana kasnije stigao je do Barija. U hotel u kom su bili smešteni ni „ptica“ nije mogla da prođe, ometa igrače i stručni štab pred utakmicu i – epilog je poznat.

Za nas navijače su Olimpijske igre, svetska i evropska prvenstva praznici na kom najbolji pokazuju svoje umeće. Za same sportiste to  su izuzetno zahtevna takmičenja, nešto ako odbrana diplomskog rada. Sve ono što si radio prethodne četiri, šta si učio, za šta se spremao moraš baš tada i da pokažeš i dokažeš. Da bi u tome uspeo moraš da budeš maksimalno koncentrisan, spreman i fizički i psihički. U tome te ne sme ometati ni sopstvena žena, odnosno muž.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari