Foto: Nenad Borisavljević
Velikim aplauzom je kragujevačka festivalska publika nagradila ansambl Kazališta Virovitica koji je sinoć, druge večeri 18. Joakimfesta izveo dramu Davora Špišića „Alabama” u režiji Daria Harjačeka.
Otvarajući međunarodni pozorišni festival u Kragujevcu selektor Miroslav Radonjić je istakao da „selektovane predstave korespondiraju sa stvarnošću u kojoj egistiramo”. Virovitička „Alabama” je upravo jedna od njih.
– Predstavu smo iznijeli s velikom lakoćom, u velikoj ljubavi i međusobnom poštovanju, navodi Dario Harjaček, reditelj predstave „Alabama” u intervjuu Milice Mutavdžić za festivalski bilten.
On bi „Alabamu” nazvao punk-melodramom.
– U njoj nalazim jednu uzbudljivu ambivalentnost u jednom anarhoidnom, suvremenom jeziku autora koji se miješa sa strukturom gotovo pučkog komada. U tome postoji logika dvije generacije – jedna ona koja progovara kroz pokojnog sina i druga koja progovara kroz majku koja s mrtvim sinom razgovara kao sa stvarnom osobom ne obazirući se na one koji zaista stvarno postoje oko nje. Alabama je drama koja govori o posljedicama puknuća onog balona gnjeva, osjećaja nepravde koji se akumulira radi jedne šire, globalne nepravde, nejednakosti, a koju mladi ljudi sve teže podnose uzimajući pravdu u svoje ruke, kaže on.
Tako i Goran – glavni lik Alabame, sedamnaestogodišnji mladić, imigrant čiji roditelji pred ludilom rata bježe u ralje jednog drugog, predrasudama i mržnjom okupanog svijeta južnjačke Amerike, doživljava slom radi kojeg planski vrši pokolj u jednom trgovačkom centru u državi Alabami, da bi u samoj drami došli do trenutka kada gledamo život njegove obitelji koja se posramljena vratila natrag u Hrvatsku pokušavajući sastaviti svoj, u krhotine razoren, život, odgovara reditelj Harjaček na pitanje Milice Mutavdžić o suštini predstave „Alabama”.
„Ne treba pritom zaboraviti da je Alabama, u svojoj osnovi, drama o nasilju jedne velike države nad malim državama – drama o klasnom nasilju koje se brutalno provodi i cirkulira na makro i mikro razinama neoliberalno kapitalističkog društvenog ustroja. Tragedija Špišićevog hrvatsko – američkog Raskoljnikova i njegove nesretne obitelji zorno pokazuje bol višestrukog duhovnog zastranjivanja i fizičkog gubitka ’sina razmetnog’, no ona ujedno i p(r)okazuje nemogućnost konkretnog političkog djelovanja Gorana kao nemoćnog subjekta, pukog kotačića u stroju”, napisala je Dora Golub u svom tekstu „Prijestupi i kazne Špišićeve Alabame” u programu predstave..
Odgovarajući nasiljem na svoju ulogu žrtve, on tim činom tek perpetuira destruktivnu cikličnost sustava protiv kojega ne nalazi odgovarajuća sredstva. Ni iskupljujuća majčinska ljubav ovdje ne nudi konačno rješenje – naime, Alabama je itekako i drama o Ruži, Goranovoj majci, čija su posesivnost i simbiotska povezanost sa sinom imale svoju tamnu stranu dugo prije njegovog terorističkog napada i smrti.
– Naposljetku, unatoč buci i bijesu, Alabama je drama o društvenom sloju kojem se, u pomalo patronizirajućim navalama simpatije, u kolokvijalnom govoru često tepa nazivajući ih se „malim ljudima”. Špišić svakodnevicu obitelji Burić i povremenih prolaznika u njihovom životu, gotovo svih odreda malih ljudi koji „preko crte žele, ali ne smeju”, oslikava toplim kolorom koji povremeno podsjeća na prizore iz djela kakvog filmaša razdoblja talijanskog neorealizma. Radnički angst Alabame usmjerava pažnju gledališta upravo na njih, njihovu razapetost između životarenja u vlastitoj državi i životarenja u imigraciji, te na nužnost osnaživanja njihove vidljivosti u javnom prostoru kao i inzistiranja na promjeni njihove društvene pozicije. Naime, s gorko-slatkim hepiendom ili bez njega, Špišićeva drama jasno upućuje na činjenicu da Gorani Burići nikad ne nastaju sami od sebe, zaključuje Dora Golub.
Na pratećem programu 18. Joakimfesta održana je sinoć na Maloj sceni Knjaževsko-srpskog teatra promocija Sabranih drama Joakima Vujića, koje je priredila Isidora Popović, a izdavač je Sterijino pozorje.
Na promociji je o izdanju knjige govorio dr Miroslav Radonjić, direktor Sterijinog pozorja a moderator večeri je bio Nenad Glišić.
Sabrane drame su izdate 2022. godine, povodom obeležavanja dva važna jubileja vezana za Joakima Vujića.
Radonjić je istakao da bi ovo delo moglo biti ključ za ponovno postavljanje drama Joakima Vujića na scenu, s obzirom da sadrži svih 17 sačuvanih dela Joakima Vujića (od ukupno 28 za koje se zna ali koja su ili uništena ili nisu još pronađena).
– Po prvi put su se našla zajedno sve drame Joakima Vujića, tj. po prvi put su objavljena kao sabrane drame. Objavljivanju je prethodio opsežan istraživački rad priređivačice Isidore Popović koja je uspela da dođe do svih tekstova i materijala i pored značajnih poteškoća, kao i rad na jeziku, s obzirom na epohu i jezik kojim je Joakim pisao. Lektor koji je radio na knjizi, sačinio je rečnik manje poznatih reči radi boljeg razumevanja dela i lakšeg čitanja, naglasio je Radonjić.
Radonjić je govorio i o Joakimovom životu i delu, njegovom značaju za pozorišni život Srbije – uspostavljanju institucije pozorišta, ali i stvaranju pozorišne publike.
Večeras, trećeg takmičarskog dana 18. Jokimfesta biće odigrana predstava Narodnog pozorišta iz Niša „San o zavičaju” po tekstu Ivana Velisavljevića, u režiji Milana Neškovića.
Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
