
„Studenti idu i razbuđuju celu Srbiju od sela do zaseoka, osvešćuju ljude, objašnjavaju im, ljudi su se podigli, oni sede u bioskopu i pričaju priče o svetskoj krizi. Divno,“ ironično konstatuje Gorica Mojović povodom novonastale situacije u Kulturnom centru Beograda (KCB) koja se desila pre nedelju dana kada je ovu instituciju zauzela, okupirala, oslobodila, blokirala neformalna organizacija Kultura u blokadi.
Naime, ukoliko je moguće u najkraćem podsetiti, od kako je odjeknula vest o „oslobađanju Kulturnog centra Beograda“, kao što je odmah zatim odjeknulo i pitanje „Okej, a zašto baš KCB, a ne neka druga ustanova kulture?“, stižu saopštenja od zaposlenih u KCB-a i neformalne inicijative Kultura u blokadi iz „Oslobođenog KCB-a“ .
Zaposleni u KCB-u su prvo saopštili da nisu štrajku, kako su mediji prvobitno preneli, a Kultura u blokadi iz „Oslobođenog KCB-a“ se ogradila od studenata jer su isprva mediji preneli da su studenti oslobodili KCB.
I jedni, i drugi, zaposleni u KCB i Kultura u blokadi, podržavaju zahteve i borbu akademaca.
Nedelju dana kasnije Kultura u blokadi iz „Oslobođenog KCB-a“ kroz saopštenje odgovora na pitanje „Zašto baš KCB?“ i poziva sve kullturne radnike i radnice da im se pridruže na plenumima koje organizuju, kao i u daljim akcijama oslobađanja svake institucije u kulturnom sektoru, dok zaposleni u KCB u svom saopštenju poručuju da se ograđuju od programa i aktivnosti Kulture u blokadi, apostrofirajući da naziv akcije „Oslobođeni KCB“ nije tačan, već da stvara konfuziju u javnosti.
U svakom slučaju, ono što se dan nakon akcije zauzimanja ili oslobađanja KCB-a oko podneva na licu mesta moglo videti je da se u prostoru Dvorane kulturnog centra nalaze ljudi koji su iz Kulture u blokadi, a da su zaposleni KCB-a u kancelarijama i prostoru na spratu KCB-a i da bi većini onih koji tu dođu i pokušaju da shvate šta se tačno zbiva bilo teško da razumeju osim da konstatuju da bioskop, koji se ne inače ne vodi komercijalnom logikom, ne radi, kao i da su zidovi u galerijima prazni.
Uz to, moglo bi se reći i da se u ovom trenutku prave bespotrebni razdori na sceni.
Naime, kako Danas saznaje, na plenumima u Dvorani kulturnog centra koje organizuje Kultura u blokadi i u kojima su učestvovali i zaposleni iz KCB-a bilo je pokušaja da se napravi neki konstruktivan dogovor u vezi sa raznim pitanjima ali to nije uspelo.

Gorica Mojović, koja je na čelu KCB-a bila od 1985. do 1996. godine, kaže za Danas da je akcija Kulture u blokadi u suprotnosti sa svim onim što rade studenti.
„Ovo je u potpunoj suprotnosti sa svim onim što rade studenti, što su njihovi zahtevi i ciljevi i ovo devalvira sve moguće buduće akcije za poboljšanje položaja u kulturi. To što je uradila Kultura u blokadi ne znači ništa. Znači samo uzurpaciju i prekid rada Dvorane kulturnog centra. Oni žele poboljšanje rada u kulturi, pa kako, ukinuli ste prihod od bioskopa, kako će KCB da plati troškove? Pri tome, KCB se nije nikada, pa ni sada nije dovoljno, naprotiv, finansirao uz budžeta, nego je imao sopstveni prihod. Vi ste im sada to oduzeli. Ko će to da nadoknadi, Skupština grada? Naravno da neće“, kaže Gorica Mojović.
Prema njenim rečima, ključno je to što sada rade studenti.
„Studenti idu i razbuđuju celu Srbiju od sela do zaseoka, osvešćuju ljude, objašnjavaju im, ljudi su se podigli, oni sede u bioskopu i pričaju priče o svetskoj krizi. Divno. Vidim da u saopštenju zovu domove kulture, zašto nisu krenuli sa njima pa išli od doma kulture do doma kulture po Srbiji? Ne razumem, došli ste da oslobodite najslobodniju ustanovu“, ističe Gorica Mojović uz podsećanje da je i Janko Baljak to napomenuo, kako je u prvom tekstu o „blokadi“ u KCB u Danasu i navedeno.
Ona se pita zašto neformalna inicijativa Kultura u blokadi ne radi na tome da ljude po Srbiji podstakne u tome da oslobode svoje domove kulture umesto što sede u bioskopu i drže plenume na koje dođe dvadesetak, tridesetak ljudi.
„I studenti su se ogradili da su učestvovali u svemu tome jer to što oni rade je u potpunoj suprotnosti sa onim što su zahtevi studenata i njihove akcije. Zašto su oni pod okriljem tog protesta izveli jednu potpuno besmislenu akciju i blokirali rad Dvorane kulturnog centra koja je najbolja ne samo u Beogrdu nego je prošle godine proglašena za najbolji bioskop u Evropi, sa najboljim programom? Sve to što se pojavljuje u saopštenjima Kulture u blokadi nikako ne stoji kad je u pitanju KCB, ustanova koja je najslobodnija u gradu, koja nikad nije bila partijski plen“, kaže Gorica Mojović.
Prema njenim rečima, treba podsetiti na to šta su tražili studenti kako oni lociraju problem i način za njegovo rešavanje.
„Šta su studenti tražili – da institucije rade svoj posao. KCB radi svoj posao. Studenti su tražili da nadležni budu odgovorni. Ko je nadležan za ovo stanje u kulturi, pa svi mi pričamo o nedovoljnim ulaganjima a za to su odgovorni Ministrstvo za kulturu i Sekretarijat za kulturu. Što njih nisu blokirali jer to su nadležni. Nije Kulturni centar“, zaključuje Gorica Mojović.

Mia David, koja je takođe bila direktorka KCB-a, kaže da je složena stvar komentarisati aktuelnu situaciju budući da se slaže sa mnogim stvarima koje zagovara Kultura u blokadi, ali da načelno čitavu njihovu akciju, u ovom momentu, smatra štetnom.
„Stvari su kompleksne i nije jednostavno odgovoriti na njih. Slažem se sa većinom stvari koje zastupa Kultura u blokadi i dok iz sve snage podržavam oslobođeni Studentski kulturni centar, mislim da je ‘oslobođenje’ Kulturnog centra Beograda loš i štetan potez. Ako se vodimo studentskim zahtevom da institucije rade svoj posao onda je KCB verovatno poslednja ustanova koju bi trebalo ‘osloboditi’. To je jedna od retkih institucija koja je zadržala nezavisnost i integritet. KCB aktivno sarađuje sa slobodnim umetnicima, nezavisnom scenom, dve galerije imaju konkurse a treća svake godine drugog kustosa, a DKC je jedini nekomercijalni bioskop u gradu, koji je prošle godine dobio veliko evropsko priznanje“, kaže za Danas Mia David.
Ona podseća i kako je sama došla na čelo KCB- a dodajući da se nada da će se u budućnosti model prema kome se biraju čelni ljudi institucija u kulturi promeniti.
„Iako sam bila nestranački kandidat, za direktorku sam izabrana prema političkim kvotama što evo i posle više od 10 godina diskredituje ono što sam uradila. Nadam se da ćemo se izboriti za to da se ta praksa promeni, da se u institucije dolazi prema stručnosti a ne politici, i da rad institucija i ljudi cenimo prema rezultatima a ne u odnosu na to koje im je političko opredeljenje. Trebalo bi od studenata da učimo i o solidarnosti i da u borbi koju vodimo štitimo i podržavamo jedni druge, jer nas nema dovoljno.“
Istoričarka umetnosti i svojevremeno direktorka Galerije „Remont“, koja je stavila na katanac na vrata ovog kultnog mesta u gradu da ne bi sklapala pakt sa đavolom, kaže za Danas da trenutnu situaciju u KCB doživljava kao vlastiti poraz.

„Akciju blokade/oslobađanje KCB doživljavam i kao lični poraz jer sam poverovala da u prvim okupljanjima u CZKD-u i Magacinu ima kapaciteta da se umetnici i kulturni radnici u širem i raznovrsnijem sastavu okupe i zajedno definišu ključne probleme u kulturi. A ima ih mnogo. Umesto da se oko zajedničkih problema ujednimo, i suprotstavimo i npr. skandaloznom smanjenju i onako malog budžeta za kulturu, dešava se nešto drugo, što iskreno ne razumem“, kaže Darka Radosavljević.
Ona dodaje da je svesna da je trenutak stvaranja novih vrednosti, ali i da veruje u kontinuitet.
„Jasno mi je da je ovo vreme kada se stvaraju nove drugačije vrednosti i sistemi, ali i dalje verujem u kontinuitet i važnost razvoja (a ne prekida/blokade) dobrih praksi. KCB je ustanova koja je u lokalnoj sredini jedina uspevala da se u krajnje nepovoljnom okruženju više nego korektno postavi prema velikom broju saradnika, umetnika i kulturnih radnika. Ako je zarad vidljivosti uopšte trebalo nešto „osloboditi“ to svakako nije KCB, niti DKC sa važnim i neophodnim filmskim programom. Nije bilo hrabrosti da se napadne gde treba i gde bi postojala većinska podrška- Ložionica npr. Ovako, našli smo se u neprijatnoj situaciji da manji broj kolega, čiji individualni rad poštujem, blokira i ugrožava ne ustanovu već veći deo autora i publike, kojoj je kvalitetan kulturni sadržaj potreban i u ovom prelomnom trenutku“, zaključuje Darka Radosavljević.

O tome kako komentarišu ograđivanje KCB-a od njihovih aktivnosti, kao i to što naziv akcije „Oslobođeni KCB“ smatraju netačnim, Kultura u blokadi je na Danasov upit odgovorila da su o svemu tome već dovoljno rekli u svojim objavama i saopštenjima.
„Mi smo u svim svojim objavama i saopštenjima naveli i objasnili zašto oslobođenje, zašto Kulturni centar Beograda, kao i ko smo i za šta se zalažemo. Na svim našim društvenim mrežama, kao i na našem sajtu, imate odgovore na sva Vaša postavljena pitanja. Ono što možemo da Vam damo kao najvažniju informaciju jeste to da su naši plenumi otvoreni za sve kulturne radnike i radnice, kao i za sve ostale građane i građanke i da su svi dobrodošli da iskažu svoja mišljenja, diskutuju, promišljaju i učestvuju podjednako u njima“, objasnila je Kultura u blokadi za Danas.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.