U kabinetu retkosti srpskog genija (2): Iskreno, znate li ko je bio profesor Aleksandar Kostić (1893-1983)? 1 Centar za kulturu Grocka i Ocolo Digital

O svojevrsnom srpskom Leonardu da Vinčiju, za koga još uvek malo nas zna, upoznali smo vas u tekstu Smiljane Popov objavljenom prošle nedelje na sajtu Danasa.

Podsećamo, junak te priče, paradigma je svestranosti genija: briljantan naučnik i prosvetitelj – renesansni čovek, čije je pasije i profesije nemoguće pobrojati.

Onog koji je utemeljivao srpsku nauku i njene prve institucije, njegova je zemlja još za života – zaboravila.

I teškom nepravdom kaznila.

Iskreno, znate li ko je bio prof. dr Aleksandar Kostić (1893-1983)?

Osnivač Veterinarskog, Farmaceutskog fakulteta, prvi srpski seksolog, pokretač Beogradskog foto kluba (BFK), pionir medicinskog naučnog filma koji je snimao prve srpske filmove u istoriji (pre igranih), arheolog, osnivač Instituta za histologiju i embriologiju, čije je temelje golim rukama gradio.”, navodi Smiljana u prvom delu svog teksta

I to nije sve, ima još mnogo toga o profesoru Aleksandru Kostiću. I dragocenosti njegovog legata, kao i legat sam su čudesna priča.

“Sve se svodi na sposobnost i entuzijazam pojedinca. Legat A. Kostića je imao tu sreću da se na čelu Centra za kulturu nađe Zorica Atić, prava osoba na pravom mestu. Ličnim zalaganjem, marljivošću, dobrim planom i upornošću uspela je da napravi čudo i da se ovaj zaboravljeni Legat pojavi pred publikom u najboljem izdanju”, napominje arheolog Rade Milić iz Centra za urbani razvoj, koji je sa arheolozima iz Muzeja grada Beograda mesecima radio na formiranju legata.

Poteškoće su bile na svakom koraku, seća se Atićeva, inače istoričarka umetnosti, koja je i sama učestvovala u postavci zbirke.

„Kad smo izvukli prvu kutiju, nismo mogli da se zaustavimo. Pred nama su bili izuzetni predmeti iz različitih perioda istorije. Sve je bilo pomešano, kao prava riznica retkosti – od rimskih figura, srednjevekovnog koplja, vinčanskih posuda, mamutovih kostiju i zuba, fosila do ličnih stvari i fotografija profesora Kostića. Krenuli smo da razdvajamo, popisujemo, dokumentujemo predmete i nismo mogli da se zaustavimo. Uzbuđenje je raslo. Zaboravljeni sanduci koji su decenijama čučali u podrumu donosili su nova iznenađenja“, otkriva uzbudljiv proces reotkrivanja i formiranja Legata arheolog Milić.

U kabinetu retkosti srpskog genija (2): Iskreno, znate li ko je bio profesor Aleksandar Kostić (1893-1983)? 2
Foto: Centar za kulturu Grocka i Ocolo Digital

„Veoma posebno i radosno iznenađenje bila je ličnost prof. dr Smilje Kostić Joksić, profesorove supruge, o kojoj nisam ništa znala i o kojoj se do tada nije moglo pročitati ni slovo na internetu… Ova znamenita žena se prilikom rada na materijalu pojavila nenadano kao „Pepeljuga ispod korita“, a reč je o znamenitoj naučnici, prvoj ženi docentu Medicinskog fakulteta u Beogradu, cenjenom pedijatru, dobitnici Legije časti za primenu be-se-že vakcine kod odojčadi. Tako da Legat čuva uspomenu i na ovu znamenitu ženu“, naglašava Atićeva.

Posle više od dve decenije zaborava, oktobra 2018. godine „Legat Aleksandra Kostića” napokon je izložen u galeriji biblioteke „Ilija Garašanin”, u Gročanskoj čaršiji, zaštićenoj ambijentalnoj celini kao kulturnom dobru od velikog značaja za Srbiju.

“Posetioci legata mogu da vide najrazličitije predmete koje je profesor tokom svog burnog života sakupio. Ta zbirka zaista izgleda kao galerija retkosti iz renesansnog doba. Pojedini predmeti koji su izloženi su jako retki, kao što je kost izumrle vrste konja iz pradavnog doba ili prosopomorfni poklopac iz doba Vinče. Za samu postavku izdvojili smo tek mali deo legata. Trudili smo se da izloženi predmeti pokriju različite periode burne prošlosti i oslikaju život i interesovanje profesora. Ali nažalost, zbog ograničenog prostora, mnogo zanimljivih predmeta smo morali da stručno upakujemo i vratimo u sanduke“, objašnjava arheolog Rade Milić.

Zahvaljujući legatu Aleksandara Kostića sačuvani su najstariji materijalni pokazatelji života na ovom prostoru, starčevačke i vinčanske kulture, poput kamenih sekira, amuleta, žrtvenika.

Gro predmeta iz ovog legata rasvetlilo je i rimsku svakodnevicu na našim prostorima – poput fibula, narukvica, posuđa ili keramičkih podnih ploča koje je radila rimska vojska.

“Profesor Kostić nije prodao ili za sebe prisvojio ovo dragoceno arheološko blago već ga je vratio zajednici kojoj pripada”, poentira Milić.

Poseban kuriozitet Legata je drveni sanduk u kom je Aleksandar Kostić nosio rukopis Medicinskog rečnika koji je pisao prelazeći sa vojskom Albaniju.

Biće to prvi srpski Medicinski rečnik, preveden kasnije na 8 jezika, sa 140.000 pojmova, u vremenu bez kompjutera i gugla, a koji će završiti u svojoj vikendici u Dubočaju.

Aleksandar Kostić bio je i prvi srpski seksolog, napisao je niz naučnih radova i na tu temu.

I premda je seksologija dugo bila tabu u filosofiji palanke i malograđanskog morala ovdašnjeg, prof. dr Kostić se od 1917. godine zalagao za uvođenje seksualnog vaspitanja, te da ono treba da potekne od roditelja, kuće, škole.

Održao je preko 2000 predavanja u 300 gradova i sela Jugoslavije, publika ga je obožavala.

Koliko je bio posvećen seksološkom prosvećivanju, ali i kakva je naučna zvezda bio, dokazuje i to što je zaigrao u čuvenoj političkoj drami crnog talasa iz 1967. Dušana Makavejeva “Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT” igrajući sam sebe.

U kabinetu retkosti srpskog genija (2): Iskreno, znate li ko je bio profesor Aleksandar Kostić (1893-1983)? 3
Centar za kulturu Grocka i Ocolo Digital

Jedinke koje glasno govore ono što čopor krišom šapuće, naša je čaršija najslađe kažnjavala gnusnom nepravdom.

Tako i našeg junaka, premda je sve čega se latio pretvarao u javno dobro za opšti interes svih nas.

Od rođenja je bio teško alergičan na tabue i dogme, intolerantan na jednoumlje, rezistentan na licemerje, operisan od straha.

Baš kao i njegova Smilja.

Izbačeni su zajedno dva puta sa Medicinskog fakulteta.

Prvi put 1941. kad su odbili da potpišu okupatorski “Apel srpskom narodu” da se priklone Nemcima… Bez obzira na posledice.

Posle bolne i mukotrpne okupacije vraćeni su na Fakultet. Al’ ne lezi vraže, 50-ih godina kreće instruirana kampanja protiv Kostićevih, prevashodno jer je Aleksandar kritikovao političku podobnost i politizaciju fakulteta, a Smilja jer je na naučnim skupovima u inostranstvu objašnjavala tuberkulozu u Jugoslaviji zabranjenom rečju – siromaštvom.

I dok su sa Medicinskog fakulteta u Beogradu izbačeni, od Francuske dobijaju Orden Legije časti, Aleksandar za doprinos nauci, Smilja za uvođenje BSŽ vakcina u iskorenjivanju tuberkuloze.

Kada je 1952. proteran sa fakulteta, te mu zabranjeno i da se sa studentima pozdravi, čuveni svetski endokrinolog profesor Kurije nudi dr Kostiću mesto profesora histologije na Medicinskom fakultetu u Parizu.

Profesor Kostić uz prijateljsku zahvalnost odbija.

Povlači se u letnjikovac u Dubočaju gde neumorno stvara.

Za njim je ostalo 200 naučnih knjiga. Pored svih znanja i talenata kojima se majstorski bavio, stigao je da bude i pijanista i kompozitor.

Profesor mu je bio čuveni Mokranjac koji je Aleksandra obožavao.

Komponovao je primera radi “Himnu radu”, koja je izvedena na Kolarcu.

Legat prof. dr Aleksandra Kostića dirljivo i raskošno svedoči o svemu što je ovaj neumorni humanista ostavio svojoj zemlji i narodu.

„Legat svojom arheološkom zbirkom svedoči o izvanrednom i bogatom kulturnom nasleđu i milenijumskom trajanju na tlu današnje Srbije, a lični predmeti profesora Aleksandra Kostića i njegove supruge Smilje, svedoče i o izvanrednim pojedincima koje je ova zemlja iznedrila.

Činjenica je da bi, da nije Legata, ovaj veliki bračni par kao i sam profesor Kostić, bili poznati isključivo u medicinskim krugovima, a njihov doprinos kulturi i drugim poljima delovanja u kojima su takođe bili izuzetni, bio bi zanemaren i malo poznat“, ističe Zorica Atić.

Ne čini li vam se da je čitava jedna era sa ovakvim ljudskim i intelektualim gromadama nepovratno prošla?

Koliko u vremenu sadašnjem caruju sitni, lični, dnevnopolitički interesi, toliko su individue poput Aleksandra Kostića dragocenije kao uzor i nadahnuće, kako se biva čovek.

I kako se čovek ostaje.

„Legati nas podsećaju na pregnuća, zasluge i postignuća naših predaka, umova i talenata našeg naroda, na važne životne lekcije, na istinske vrednosti, na lepotu i blago podneblja na kome živimo, na beskompromisnu veličinu malog naroda kome pripadamo“, nadahnuto poručuje Zorica Atić.

Stoga ovu priču posvećujem i našoj kolektivnoj savesti, nesvesti i pilećem pamćenju.

Zašto ne pamtimo one koji su nas zadužili, koji su život nesebično posvetili javnom interesu i kolektivnom dobru?

„Bez negovanja kulture sećanja razgrađuje se kulturni identitet naroda, koji je suština kulturnog nasleđa i tradicije svakog naroda.

Legat u Grockoj svojom sudbinom svedoči kako je tegobno čuvati nasleđe prošlosti od propadanja i zaborava, ali i da je apsolutno neophodno raditi na edukaciji i promociji koje su jedan od preduslova zaštite i čuvanja.

Jer se nasleđe najbolje čuva kada ga i država sa nadležnim ustanovama, i lokalna sredina i narod prisvoje i brane od zaborava i propadanja.

Ogroman problem danas je u nedovoljnom poznavanju svog kulturnog blaga i naravno, u nedovoljnoj popularizaciji baštine i izuzetnih podviga znamenitih ljudi, koji sve čine u društvenom interesu i za napredak i dobrobit svog naroda.

Neretko otkrivamo nešto što bi trebalo odlično da poznajemo, poput Milunke Savić, ili Ilije Garašanina koji ima samo jednu bistu u celoj Srbiji, i to upravo u Grockoj…

Bez edukacije i razvijene svesti o značaju okruženja u kome živimo, dolazimo u situaciju da je kulturnu baštinu potrebno zaštiti od nas samih“, lucidno upozorava Atićeva.

Stoga dragi čitaoče, hajde da pokrenemo zajedničku plemenitu akciju hodočašća zaboravljenim srpskim legatima.

Da se lično upoznamo sa svetskom, a sopstvenom kulturnom baštinom.

Neka nas ne mrzi – put pod noge, pa na kul-turu u Grocku. U biblioteci “Ilija Garašanin” posle decenija zaborava čeka nas otvoren kabinet retkosti i čudesa profesora Kostića (Legat A.Kostića, Bulevar oslobodjenja 11, Grocka. Radnim danom 8-20h, subotom 8-14h).

Toliko smo mu dužni.

Za sve što nam je ostavio. Avantura duha u najavi.

Autorka je urednica serijala “Beograd za početnike” i “Srbija za početnike”

U kabinetu retkosti srpskog genija (2): Iskreno, znate li ko je bio profesor Aleksandar Kostić (1893-1983)? 4
Foto: Centar za kulturu Grocka i Ocolo Digital

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari