Koji je značaj filma „Dorotej“ 40 godina nakon njegove premijere? 1Foto: IMDB

Gorica Popović, glumica, koja je u filmu „Dorotej“ igrala Jelenu, kaže za Danas da je ovo ostvarenje jedno od retkih koja se bavi našim srednjim vekom i da je postojala sumnjičavost kako će na kraju sve ispasti.

Pogotovo što je i roman na osnovu koje je rađen film „Dorotej“ bio veoma popularan.

– Ta knjiga je bila jedna od najčitanijih nekoliko godina u bibliotekama. Postojala je i mala bojazan kako će sve na kraju biti realizovano budući da je svako imao u glavi svog Doroteja i svoju Jelenu. Ali film je ispao jako dobro. Imao je uspeha. Bili smo na festivalima. Ja sam dobila Caricu Teodoru za taj film. Snimanje je bilo božanstveno na raznim lepim mestima – na Ohridu, Kalemegdanu… Ja sam veoma uživala i u predivnim kostimima, u tom lepom scenariju i imam najlepše uspomene na taj film – zaključuje Gorica Popović.

Filmski kritičar Zoran Janković smatra da je film „Dorotej“ i sa stanovišta aktuelnog trenutka zanimljiv i da je zadržao doslednost u delo sprovedene melodrame.

– Film „Dorotej”, srećom, nije zadesila sudbina brojnih jugoslovenskih i srpskih filmskih klasika koji su primetan deo svojih čari izgubili usled prekomerne distribucije ovim ili onim putem, tako da je i u tom smislu ovo ostvarenje reditelja Zdravka Velimirovića zadržalo dostojanstvenost koja u opštem smislu krasi ovu ekranizaciju istoimenog Nenadićevog bestselera. „Dorotej” je i za današnja gledanja zanimljiv primer krajnje konsekventno u delo sprovedene melodrame, pa još u istorijskom okviru, a Velimirović je i tog puta pokazao autorsku staloženost i serioznost u tretmanu knjiškog predloška, ali i teme i ere koja je tu opisana – kaže Janković.
On dodaje da treba imati u vidu da je na adaptaciji radio Mihiz i da je, ako ne greši, „Dorotej” jedan od retkih primera gde je Velimir Bata Živojinović nadsinhronizovan glasom Petra Banićevića.

Prema rečima Sandre Perović, filmske kritičarke i novinarke RTS značaj „Doroteja“ je u tome što je prvi put srpski srednji vek oživljen pod okriljem jugoslovenske kinematografije (u vremenu ateizma taj period nije nadahnjivao reditelje).

– Pri tom glavni junak, plemeniti monah i travar je prototip čoveka koji je kao i svaki lekar i humanista zabrinut nad temom boljitka i nad čovekovim ozdravljenjem koje može biti tumačeno na više načina – konstatuje Sandra Perović.

Srđan Vučinić, esejista i umetnički direktor Festivala autorskog filma, kaže da je film „Dorotej“ svakako mogao biti zanimljiv jer se bavio skrajnutom temom u tadašnjem socijalističkom društvu – srpskom srednjovekovnom istorijom – i to onim njenim aspektom koji danas zovemo privatna istorija.

– Dosta slabo se sećam tog filma, tih godina bilo je sigurno značajnijih dela za jugoslovensku kinematografiju (Maratonci trče počasni krug, Variola vera, Samo jednom se ljubi, Doli Bel, Pad Italije…) koja zaslužuju podrobniji osvrt. U filmografiji Zdravka Velimirovića po estetskom dometu najznačajniji je njegov prvi film Dan četrnaesti, rađen po Pekićevom scenariju. Sam Dorotej mogao je biti zanimljiv jer se bavio jednom potpuno zapostavljenom temom u tadašnjem socijalističkom društvu – srpskom srednjevekovnom istorijom, i to onim njenim aspektom koji danas zovemo privatna istorija. Naravno, i po tome što je polazio od jednog kvalitetnog literarnog predloška, istoimenog romana Dobrila Nenadića – zaključuje Srđan Vučinić.

https://www.youtube.com/watch?v=OmIpwv92DoQ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari