Muzej na Kenigsplacu ispred Luvra i Atine 1Foto: kulanric.png

Pre pedeset godina državna antička zbirka, pošto je restaurirana nakon Drugog svetskog rata, bila je ponovo otvorena.

Od toga vremena prezentuje ovaj renomirani muzej jedinstvene eksponate vaza, bronze, statua i nakita, koje ne poseduje nijedan drugi muzej na svetu – čak ni Luvr, ni Atina, ni London. Na osnovu tog jedinstvenog poseda raskošnih artefakata, ova publikacija nudi pregled razvoja od više od 3. 000 godina – od Kikladskih do pozno antičkih umetničkih dela.

Florijan Knaus, direktor državnih antičkih zbirki je u ovom katalogu izabrao ona umetnička dela koja ovu zbirku čine jedinstvenom u svetu. On nudi i jednu koherentnu sliku o razvoju antičke istorije umetnosti na primerima fascinirajućih objekata i objašnjava mitove o bogovima i herojima, vladaocima i zanatlijama. Florijan Knaus, po vokaciji arheolog, poziva nas u jednu školu posmatranja i podučava nas kako bi trebalo da umetnost antike razumemo.

Ovaj muzej se počev od 1967. nalazi na Kenigsplacu, u zdanju koje svojim impozantnim stepenicama podseća na korintski hram sa fasadnim stubovima, koje je sagradio Georg Fridrih Cibland (Georg Friedrich Ziebland) između 1838. i 1848. godine.

Najstariji eksponati potiču iz umetničke zbirke vojvode Albrehta Petog koji je bio vladar-suveren od 1550. do 1579. godine. Najznačajniji eksponati kupljeni su putem specijalnih emisara pod regentstvom kralja Ludviga Prvog, koji je vladao u prvoj polovini 19. veka.

Reč keramika potiče od imena jednog dela Atine zvanog Kerameikos u kome je 500 godina pre Hrista grnčarsko umeće bilo dovedeno do savršenstva. Samo se jedno od tada izgubilo – praksa figurativnog živopisanja vaza, šolja, saksija. Antički dekorateri vaza su bili veliki virtuozi.

Njihova dominantna tehnika je bila crno na crvenom. Oni su takvim figuracijama stvorili panoptikum celokupne kulture odnosno motive – o mitu, ratu, sportu, svakodnevici, seksu, smrti i igri.

Sklonost da se grčke vaze posmatraju kao deo istorije dizajna nije imalo uvek povoljne efekte. Prvo, pogled se fiksira na informacije o kojima pisani izvori ćute, što odvlači pažnju od forme keramike, od njihovog izobraženja u prostoru i njenih funkcionalnosti – ulje, voda, vino. Drugo, to što su ih mnogi muzeji izlažu jedne pored drugih, te i najprivrženiji humanisti koji pojedine motive ne mogu bez objašnjenja da dešifruju se ubrzo osete umornim.

Mnoge antičke vaze jedne pored druge – to je postao vizuelni sinonim za dosadan muzej. Povodom 50. godišnjeg jubileja ovog muzeja izvesna modernizacija tek predstoji: pristup bez barijera za invalide, klimatizacija, optimalno osvetljenje i kafe za posetioce. Ako je Bavarska spremna da za novu koncertnu salu uloži više stotina miliona evra, imalo bi rašta da i za ovaj projekt na Kenigsplacu izdvoji izvesnu sumu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari