Opora i šarena inscenacija 1

Opera „Prodana nevesta“ (1866) Bedžiha Smetane najnovija je produkcija Minhenske opere, čija je premijera bila pred kraj upravo minule godine.

Dirigent iz Češke Tomaš Hanus i režiser David Beš, koji su i ranije u drugim produkcijama ove operske kuće zajedno delovali, bili su i ovoga puta uspešan tim.

U ne sasvim dobrom i pravednom svetu idilično-patrijarhalne Češke zbiva se radnja Smetanine popularne opere. Ovo delo je nastalo u vreme izbijanja Prusko-austrijskog rata, kada ga je 30. maja 1866, dakle pre 150 godina, bilo praizvedeno u jednom teatru u Pragu. Od tada je ova opera nešto kao „eksport-šlager“ češke klasične muzike. Libreto je napisao radikalno-demokratski žurnalist Karel Sabina. Nakon dve godine zajedničkog rada su Smetana i Sabina sazdali operu koja je i danas na repertoaru najvećih operskih kuća na svim kontinentima.

Smetanin uzor nije bila italijanska buffo-opera ili francuska operas-comiques, već prijatni ton jednog Nikolaja ili Lortzinga, kao i Mocarta. Uvertira ove opere je nastala sasvim nezavisno od same opere i čini jedan simfonijski briljantno sjedinjeni kontrapunktski fugato sa folkloristički komponovanim melodijama za igru/ples. Ova opera je dokument nazadnih životnih okolnosti na periferiji Habzburškog carstva, bez tračka svetlosti na horizontu društvenih emancipacija.

„Prodana nevesta“ oslikava moć prave ljubavi u odnosu na moć novca koji sve reguliše. Nametnuti svoju volju protiv svojih roditelja na selu je posebno teško. Osobito tada kada neko i sam važi za neobičnog, kada je dogovor sa roditeljima buduće neveste nesiguran i kada je veliki novac u igri. Ali ono što će Hans sa posrednikom (navodadžijom) da sklopi, bez znanja buduće neveste Mari, zasniva se na drskosti posebne vrste i preti da se pretvori u katastrofu. Komedija je ponekad samo u poslednjem momentu izbegnuta tragedija.

Operom je dirigovao je Tomaš Hanus, postavio je David Beš, scenograf je Patrik Banvart, kostimograf Falko Herold, a horom je dirigovao Seren Ekhof. Ova opera je do danas uspešna, ali ne i u oporoj i šarenoj inscenaciji Beša. On na binu iznosi doslovno đubrište/bunjište preko koga se vozi bicikl, a Mari u čizmama i čarapama različitih boja vozi traktor preko tog đubrišta u cicanoj haljini, dok pivo teče ko bez slavine iz cisterne za nađubrivanje. Cirkuska kola, konfeti, šećerna vata i razularena zabava na selu koja se završava orgijom mokrenja, registar je u koji nas režiser Beš uvodi.

Ovde valja istaći fulminatni bas Gintera Groisbeka kao navodadžije Kecala. Groisbek je inače prominentni Vagner-pevač koji je u ovoj ulozi – koruptnog mačo-tipa sa zlatnim lančićem i do trećeg dugmeta otvorenom košuljom – pokazao retko komedijantsko umeće. Pavol Breslik i Selene Caneti su u ulogama Hansa i Mari bili izvanredni pevači i tumači uloga, te su oboje zasluženo bili nagrađeni burnim aplauzom. Jedna lepa i na mahove preakcentovana režiji muzikološkog muzeja koji „Prodana nevesta“ per se predstavlja. Publika je i dugim aplauzom pozdravila izvanredni orkestar i ansambl Minhenske državne opere, na prvom mestu protagoniste ove Smetanine rado izvođene opere.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari