Pesnik "preko svake mere" 1

„Pesnici ne menjaju svet, ali mogu da ga učine podnošljivijim“ – ovu misao je Petru Krdu često ponavljao, a sada, kada je prošlo deset godina od kada nas je napustio (30. april 2011), nameće se misao da li je ona tačna jer upravo je Petru Krdu bio taj koji je, sa svim onim što je u životu uradio, ne samo ovaj svet učinio podnošljivim, već je mnogo toga promenio.

Bio je veliki stvaralac u punom smislu te reči.

Bio je pesnik, prevodilac, antologičar, novinar, pozorišni animator, i u svemu čime se zanimao ostavio je neizbrisiv trag u našoj javnosti koja za kulturu brine onoliko koliko brine, a brine malo.

Svojom neiscrpnom, začuđujućom energijom, on je brinuo mnogo. Rođen je 25. septembra 1952. godine u južnobanatskom selu Barice kraj Vršca.

Jednom prilikom, na opasku novinara da nije zasluženo zastupljen u nekim antologijama ili istorijama književnosti odgovorio je da je možda i sam kriv jer se oko toga nikada nije potrudio.

„No sve će doći na svoje mesto, vreme je ipak najbolji arbitar“.

I pokazalo se kao tačno.

Petru Krdu je i sada, deset godina posle odlaska u večnost, prisutniji svojom lirikom nego za života: četiri knjige objavljene su u Rumuniji i dve u Srbiji u protekloj dekadi.

Krdu je bio saučesnik poezije. Slobodarski duh koji pripada samo poeziji.

I to ne samo srpskoj ili rumunskoj, već svetskoj ili „jupiterijanskoj“, kako je on voleo da odgovori na pitanje kojoj kulturi pripada.

„Nisam se rodio kao Rumun, nego kao jedinka koja ima nešto da poruči čovečanstvu.“

Znao je da nepripadanje nekom klanu donosi više muke nego priznanja pa je ipak tvrdio: „U mom klanu su Nabokov, Kiš, Sioran, Elijade…“

Jedan je od utemeljivača Književne opštine Vršac, izdavačke kuće i svojevrsne kulturne institucije čiji je bio dugogodišnji predsednik i glavni urednik.

Zastanimo… zar samo to nije dovoljno za potvrdu da je bio pesnik koji je menjao svet?

Osnovao je čitavu jednu „književnu teritoriju“ za koju su pasoš imali svi koji su u književnosti tragali za biserima slobode i hvala mu na tome.

Ogromno je.

Književna opština Vršac osnovana na inicijativu maga poezije Vaska Pope.

Na samom početku bila je zamišljena kao jedinstvena organizacija pisaca i ljubitelja pisane reči koja je kasnije razvila i izdavačku delatnost objavljujući zavičajne pisce.

Dolaskom Petru Krdua u Književnu opštinu Vršac, 1977. ona se sve više otvara prema domaćoj i svetskoj književnosti i prerasta u elitnu izdavačku kuću.

Uređivački dometi Petru Krdua u KOV-u poznati su široj javnosti preko šest biblioteka KOV-a: Atlas vetrova (prema pripoveci Milorada Pavića), Nesanica (inspirisana Sioranovim nesanicama i kao omaž proslavljenom filozofu i prijatelju), edicija KOV u kojoj su svetlost dana videla ostvarenja domaćih autora, Sterijana, Katedra Vasko Popa i Slobodno lišće (pesme na dopisnicama i flajerima, preko 300.000 koje su bačene iz aviona ili uz pomoć balona spuštene nad gradom sa Vršačke kule, obično prilikom dodele Evropske nagrade za poeziju ili drugih značajnih manifestacija i datuma).

Petru Krdu je bio inicijator prestižnog književnog priznanja Evropska nagrada za poeziju KOV koja se dodeljuje od 1986. godine, a niz njenih laureata su pesnici sa svih meridijana. Smatrao je da Evropa „počinje u našem dvorištu“…

Podsetimo samo da je, nakon Adama Zagajevskog, Lidije Dimkovske, Tomasa Transtremera, Ane Blandijane i drugih, ovogodišnji dobitnik pesnik Oto Tolnai.

Dakle, ne samo da je pisao, stvarao, već je „ukazivao“ na druge velike pesnike i ta je nagrada, sa objavljenim posebnim zbirkama laureata, bila i jeste u našoj kulturi mera za večne stihove pesnika koji su „pesnici preko svake mere“, kakav je i on bio.

Zato je bilo ključno, pre deset godina, što je žiri ove nagrade odlučio da mu je dodeli poshimno.

On je svakako sebi nikada ne bi dodelio jer skromnost i osećaj za meru su bile vrline koje su krasile ovog izuzetnog i neponovljivog čoveka i umetnika.

Danas ova nagrada nosi ime „Evropska nagrada za poeziju Petru Krdu“.

Bio je i utemeljivač časopisa Kovine.

Nepogrešivo je znao da je periodika neophodna za opipavanje pulsa zbivanja na kulturnoj sceni. I objavljivao ih je svih tih godina dok su se oko nas gasili časopisi za književnost i kulturu uopšte.

Upravo u knjizi „Škola izgnanstva“, koju je KOV objavila u biblioteci „Evropska nagrada“, Gabrijel Babuc, koji je uradio izbor i predgovor za ovu zbirku poezije, za njega je napisao da je „pesnik preko svake mere“.

Napisao je i da je Krdu „apsolutni eksces!“ jer „njegov jezički krik, uvek s druge strane i van prepoznatljivog oblika prostora, nastalog usled jake razdraženosti i nesigurnosti, predstavlja ispad u prekoračenje granica njegove nužne odbrane“.

I mnogi drugi nisu ostajali ravnodušni na njegovu poeziju i na njegovu neponovljivu ličnost.

Jovan Ćirilov je rekao da „njemu svojstvena neobičnost najviše liči na iznenadne metafore njegove poezije“, a Oskar Davičo da „njegove metafore zvuče kao udarci u gong, a to su slike pred kojima ostajete otvorenih usta, otvorenih grudi, creva i duše“.

Po Miloradu Paviću, postoje dve vrste čitalaca: jedni koje vole da u knjizi nađu ono što su očekivali od nje, i drugi koji vole da svaki put budu ponovo iznenađeni.

„Za ove druge piše Petru Krdu svoju poeziju“, istakao je Pavić.

Jovica Aćin je povodom Krduove zbirke „U crkvi Troja“ napisao da je ona „antiratni krik, jedan od prvih tokom proteklih zlosrećnih godina“, a za njegovu poeziju da je „eksplozija nadrealističkih slika i uznemirujućih metafora i u isti mah, duboka seta koja štedi na jeziku i traži reč, jedinu kadru da rekne sve“.

A veliki pesnik Nikita Stanesku je govorio da kada ima sreću da naiđe na takvog mladog pesnika „zahvaljuje božanstvu što mu nije prepustilo sav posao već ga podelio i deci“.

Pesme su mu prevođene na engleski, francuski, holandski, nemački, italijanski, švedski, mađarski, albanski, makedonski, turski, slovenački…

Priredio je nekoliko antologija jer „Antologijom se na izvestan način postavlja trenutna dijagnoza jedne književnosti, uprkos subjektivnosti“.

Objavio je intervjue sa najznačajnijim svetskim piscima: Emilom Sioranom, Eženom Joneskom, Mirčom Elijadeom, Rajnerom Kunceom, Cirilom Zlobecom, rumunskim filozofom Konstantinom Nojkom, Miloradom Pavićem, Miodragom Pavlovićem, Nikitom Staneskuom, Josifom Brodskim, Milošem Crnjanskim, Dušanom Matićem, Mešom Selimovićem i mnogim drugim značajnim piscima i intelektualcima sveta.

Bili su to razgovori pisca sa piscem, intelektualca sa intelektualcem. Mnogo puta nekonvencionalni sa primesama humora i prividno nadrealni.

Znao je Krdu da „kad se postavi pitanje, to sve menja“.

Za prevod knjige pesama „Munja i hladnoća“ Nikite Staneskua dobio je nagradu „Miloš Đurić“, najprestižniju koju dodeljuje Društvo prevodilaca Srbije.

Govorio je: „Mislim da je obaveza svakog stvaraoca koji govori jedan strani jezik da prepeva poeziju svoje sabraće na taj jezik“ i „Ja ne prevodim sa jezika na jezik već iz jedne kulture u drugu. Kada počinješ prevod i kada reči krenu da se mešaju, potrebno je da se potpuno predaješ jeziku na koji prevodiš da bi on dobio krila“.

Krdu je bio čovek koji je smatrao knjigu svojom utehom, prkosom i otporom.

Devedesetih godina, godine strepnji i neizvesnosti Krdu se trudi da izdavaštvu da novu dimenziju, svojstvenu kataklizmičkim vremenima kada je knjiga više od lektire, podstrek za najbezbolniji izlaz iz mračnog tunela zla.

Bio je kovač vrsnih knjiga kako njihovom originalnom formom tako i vanserijskom sadržinom.

Malene knjige KOV-a sa brižljivo izabranim koricama velikih svetskih majstora slikarstva trebalo je da budu potvrda da je velika umetnost njegovo opredeljene.

Male knjige KOV-a, sve jedna do druge, mali su biseri.

Petru Krdu je među prvima, ako ne i prvi ukazao na demetropolizaciju u kulturi kao i na važnost malih izdavačkih kuća, koje ne jure profit, za budućnost književnosti, a pre svega poezije.

Tvrdio je da je mali izdavač veliki izdavač ako štampa najmanje loših knjiga, a najviše probranih naslova, nezavisno od broja.

Osamdesetih godina govorio je i o odnosu centra i periferije pobunivši se protiv guranja u senku napora „provincije“ da svoje ideje i uspehe čini vidljivim.

Daje primer Andžeja Stasjuka, poljskog književnika koji stanuje i dela u jednom selu u Poljskoj, poseduje malu, ali uspešnu izdavačku kuću i koji izjavljuje „Tamo gde sam ja, tamo je centar sveta“.

Sigurno nije bilo komotno da u smutnim vremenima osamdesetih i devedesetih pokazati i dokazati da čovek ima „pravo na svoju glavu“.

„Život je uvek bio nadrealan. Ko veruje da je realan odavno je mrtav“, govorio je Petru Krdu. On, koga je zanimala isključivo poezija odabranih za odabrane.

Septembarski dani Petru Krdua

Književna opština Vršac odaje priznanje svake godine svom dugogodišnjem uredniku i predsedniku manifestacijom Septembarski dani Petru Krdua. Organizuje niz književnih manifestacija, seminara, književnih promocija, onako kako bi on želeo, skromno i bez velike pompe. Od 2013. godine manifestaciju sufinansira Ministarstvo za kulturu i javno informisanje Republike Srbije. U Vršcu je i Memorijalna kuća, a u njoj Biblioteka od preko 10.000 knjiga na srpskom i rumunskom i mnoge druge književne dragocenosti od korespondencije, rukopisa, i drugih značajnih svedočanstava o periodu od preko 30 godina u književnom prostoru Srbije i Rumunije.

Kovine

Povodom deset godina od smrti Petru Krdua KOV će objaviti 35. broj časopisa Kovine, koji će na više od sto stranica svog jedinstvenog formata objaviti tekstove Mihajla Pantića, Ane Blandijane, Draška Ređepa, Jovana Ćirilova… U časopisu će se naći i Krduove pesme, kako one objavljene, tako i iz zaostavštine. Zatim, kritički osvrti na Krduovu poeziju iz pera književnih kritičara Tanje Kragujević, Vase Pavkovića, Aleksandra B. Lakovića i Florjana Kopče, kao i jedan od Krduovih intervjua sa Sioranom i dr.

Podsetimo, časopis je već jedan broj posvetio pesniku i dugogodišnjem glavnom uredniku 2011. godine.

Nova nagrada za prvu knjigu

Kao omaž Krduu i njegovoj izuzetnoj brizi za poeziju i mlade autore Književna opština Vršac ove godine osniva nagradu „Ljubičasto mastilo“ za prvu knjigu. Nagrada se sastoji od objavljivanja knjige u KOV-u. Konkurs je otvoren od 30. aprila do 31. maja. Nagrađena knjiga će biti odštampana i promovisana za vreme trajanja manifestacije Septembarski dani Petru Krdua.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari