kanski festivalFoto: Lionel Urman / Sipa Press / Profimedia

Zastrašujuće je i nepojmljivo da smo posle svih tragedija i događaja poslednjih decenija došli dotle da genocid ponovo postaje ambijent naše svakodnevnice i života. Da živimo u distopiji u kojoj je mir najdeficitarnija reč i u kojoj je veći zločin usprotiviti se genocidu, nego počiniti ga.

U kojoj vlada manipulacija, laž i propaganda epskih razmera, koju sistematski sprovode najveće zapadne demokratske vlade u saradnji sa svojim korporativnim i kupljenim medijima.

U kojoj, upravo ta, zapadna politička elita i klasa upotrebljava sva sredstva koja su joj na raspolaganju kako bi podržala izraelski genocid, dok svaku vrstu solidarnosti kriminalizuje.

I eto, usred te alarmantne političke, ekonomske, ekološke i socijalne krize u Evropi i svetu, pitanje je može li nas sedma umetnost izbaviti, ili nam bar na kratko pomoći da zaboravimo na sumornu svakodnevnicu.

Selektori ovogodišnjeg Kanskog festivala ističu istorijsku misiju festivala i želju da on bude azil filmskim stvaraocima iz celog sveta na kome će se govoriti samo jednim jezikom – jezikom kinematografije i plediraju da festival pošalje poruku otvorenosti, mira i nade.

Ove godine Tjery Fremo i njegova ekipa su pregledali 2909 filmova iz 156 zemalja što je svojevrstan rekord u istoriji ove manifestacije.

Fremo je izjavio da se može reći da “nisu oni izabrali filmove za selekciju, već su se filmovi sami izabrali” i dodao da je ”u ovom vremenu punom nasilja, ali i nade, ljubavi i humanosti, selekcija otvorena, hrabra i radoznala”. Od 22 izabrana filma čak su sedam potpisale žene.

Debitantski film na otvaranju

Sedamdeset osmi filmski festival večeras će svečano biti otvoren projekcijom filma „Otići jednog dana“ francuske rediteljke Ameli Bonin. To je prvi put da jednom autoru pripadne čast da najglamurozniju i najveću filmsku feštu otvori sa svojim prvim filmom.

Bar po najavi, očekuje se da će festival početi sa muzikom, pesmom i igrom, u priči o odnosu Pariza i provincije, roditelja i dece, itd.

Ako je selektor ovim izborom želeo da potvrdi pionirsku ulogu Kana u otkrivanju novih talenata, to ga istovremeno nije sprečilo da iskaže i odanost prema svojim veteranima.

O tome najbolje svedoči prisustvo braće Darden, belgijskog dvojca, poznatih po svojim realističnim i socijalno angažovanim delima. Ovoga puta će sa „Mladim majkama“, dosledni svom žanru, pokušati da dođu do svog trećeg zlata.

Čuveni iranski reditelj Džafar Panahi je zamolio da se o njegovom delu – „Jednostavna nesreća“, jednostavno ništa ne govori do same projekcije.

Za slavnog Ukrajinca Sergeja Loznicu se zna da će u Kan stići u pratnji „Dva tužioca“ koji su zainteresovani za Staljinove čistke, a da će takođe čest i poznati posetilac festivala – brazilski reditelj Kleber Mendonca Filho, Kanu isporučiti „Tajnog agenta“.

Majstor minimalizma i art filma Amerikanka Keli Rajnkard će nas sa svojim poslednjim delom „Mastermind“ odvesti u svet umetnosti.

A autor intimnih, delikatnih i suptilnih priča, briljantni Norvežanin Joakim Trir, nudi nam sa „Sentimentalnim vrednostima“ jednu porodičnu sagu sa svojom blistavom heroinom Renatom Reinsve.

Tu će biti i profesor, doktor, akademik političkog trilera Saleh Tarik sa „Orlovima republike“.

Transatlantska sedma umetnost je u centru pažnje ove 2025 berbe. Nakon svih peripetija i problema kroz koje je Holivud prolazio poslednjih meseci, u Kan će ipak stići prestižna ekipa američkih sineasta.

Počev od Vesa Andersena koji će na Kroazetu bukvalno autbusom dovesti svoju XXL glumačku ekipu – protagonste njegove „Feničanske šeme“ na čelu sa Benisijem del Torom.

Biće tu i Ričard Linklejter sa „Novim talasom“, omažom Godaru, Belmondu i Džin Siberg. Sa „Edingtonom“, misterioznim vesternom, obojenim psihološkim hororom, Ari Aster senzacionalno ulazi na Kroazetu.

Radnja se događa u malom gradiću u Novom Meksiku, u vreme predizborne kampanje, u kome šerifa igra Hoakin Feniks, a gradonačelnika miljenik publike Pedro Paskal. Ekipu upotpunjuje i sjajna Ema Stoun.

Počinje 78. Kanski filmski festival i od 13. do 24. maja donosi filmove braće Darden, Džafara Panahija, Sergeja Loznice, Jaoakima Trira... 1
Foto: LIONEL URMAN / Bestimage / Profimedia

Glumci kao reditelji

Crvenim tepihom će proći i zvezde „Gladijatora II“ i „Izazivača“ – Pol Meskal i Džos O’ Konor, koji se iznova sastaju u ljubavnoj priči Olivera Hermansa – „Istorija zvuka“ o dvojici mladih ljudi koji snimaju glasove i pesme svojih sunarodnika tokom Prvog svetskog rata.

U selekciji Izvestan pogled nekoliko slavnih glumaca menja mesto i odlazi iza kamere. Skarlet Johanson će braniti „Veliku Eleonoru“, portret neverovatnog prijateljstva između žene poznih godina sa Floride i njujorškog studenta, a Kristin Stjuart – biografsku romantičnu dramu „The chronology of Water“.

Britanski glumac Haris Dikinson će nam predstaviti svog „Urchin“-a, priču o životu londonske skitnice.

Francuska kinematografija je zastupljena sa tri filma u trci za Zlatnu palmu. Nakon svog kontroverznog i radikalnog dela „Titan“, za koji je osvojila zlato pre dve godine, Žuli Dukorno je ove godine stigla sa filmom „Alfa“, malom intimnom pričom o problemima jedne tinejdžerke.

Tu je i Dominik Mol čijeg „Harija, koji vam želi dobro“ niko ne može da zaboravi, sa „Dosijeom 137“ koji uranja u svet policijskih intriga, spletki, nasilja i korupcije, sa Leom Druker u naslovnoj roli.

Francusku ekipu upotpunjuje i Hafsia Herzi, glumica i rediteljka, koja je upravo osvojila Cezara za svoju ulogu u filmu „Borgo“. Ona će predstaviti svoj treći dugometražni film – „Mala poslednja“, priču o otporu i nerazumevanju na koje nailazi njena glavna junakinja, nakon što je otkrila svoju lezbejsku prirodu.

Kao i uvek zvanična selekcija je u poslednjem trenutku bila proširena. Bi Gan, kineski sineasta, dolazi sa „Resurrection“, post-apokaliptičnom storijom u kojoj se prepliću istorija Kine i naučna fantastika; Lin Remzi sa „Die my Love“, psihološkom ljubavnom dramom, a tu je i dokumentarac Eugene Jareck-og – „Six billion dollar man“ o Žulijen Asanžu, osnivaču Vikiliksa.

Van konkurencije ove godine će biti prikazani: „Privatni život“ Rebeke Zlotovski sa Džodi Foster i Danijelom Otejom; „Dolazak budućnosti“ Sedrika Klapsisa; „Izgubljeno vreme“ Santjaga Aligoreme; „Najbogatija žena na svetu“ Tjerija Klife, u kome će Izabel Iper glumiti Lilijan Betankur i „Nemoguća misija“ sa Tomom Kruzom i rediteljem Kristoferom Mekvorijem.

Da li će ove godine Kruz uoči premijere sleteti na krov palate videćemo. Ali je za očekivati! Jedan padobranac ga je već preduhitrio budući da je Spajk Li sam najavio da sa Denzelom Vašingtonom stiže u Kan kako bi predstavio svoje poslednje delo.

Počinje 78. Kanski filmski festival i od 13. do 24. maja donosi filmove braće Darden, Džafara Panahija, Sergeja Loznice, Jaoakima Trira... 2
Foto: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Binoš predsednica žirija, De Niru počasna palma

Program Kan Premijer će ponuditi poslednje delo Fatiha Akina „Amrum“; „Splitsvil“ Majkla Anđela Kovina; čileanski mjuzikl „Talas“ Sebastijana Lelia; dokumentarni film Raula Peka o Džordžu Orvelu, kao i film Kirila Serebrenikova „Nestanak Jozef Mengelea“, adaptiran po istoimenom bestseleru Oliviea Gyeza.

Ovogodišnjim žirijem predsedava glumica Žilijet Binoš koju ne treba posebno predstavljati budući da je svako video bar jednu od njenih maestralnih i nezaboravnih uloga.

Imajući u vidu da je festival “ozbiljno i odlučno” primio na znanje preporuke komisije francuskog parlamenta o seksualnom nasilju u kinematografiji, Žilijet Binoš kao jedna od najautoritativnijih i najangažovanijih figura francuskog pokreta Metoo verovatno će kao predsednica žirija iskoristiti Kan kao platformu kako bi se dodatno čuo glas žena.

Što se tiče počasne Zlatne palme festivala ona će ove godine zasluženo biti uručena slavnom američkom glumcu Robertu de Niru za njegov ukupan glumački rad i stvaralaštvo.

Mislim da bi festival ove godine mogao da napravi presedan i dodeli dve počasne palme. Pri čemu bi druga pripala studentima, đacima i profesorima Srbije koji već šest meseci neprestanim buntom protiv društvenih nepravdi zapravo prave film kakav niko nikada nije video – inventivan, hrabar, duhovit, nepredvidiv, maštovit, smeo, inteligentan, odvažan…

Jedinstven jer nema ni reditelja, ni scenaristu, ni glavnog glumca, ali čiju ekipu, koja se iz dana u dan uvećava, čini na hiljade neumornih, talentovanih, lepih mladih ljudi i hrabrih i odlučnih profesora koji, pešačeći, trčeći, vozeći se na biciklima, motorima i trotinetima, šire glas istine i bore se za pravedniji i bolji svet.

Koji su, iako film nije završen, uspeli da privuku milionski auditorijum i izazovu ushićenje i simpatije, kakve do sada još nijedan drugi film nikada nije uspeo. Kakav će biti kraj ove sage – hoće li doći do željenog klimaksa i rezultata, ili će sve ostati čist larpurlartizam, videćemo.

Uverena sam da bi i festivalska kanska publika bila impresionirana i zadivljena originalnošću ovog filma. Koji ide uživo! U hodu. I traje. Ovim jedinstvenom performansom i neponovljivim projektom, ispisanim srcem!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari