foto puls teatarfoto puls teatar

Zašto je Deveti pozorišni ringišpil, dečiji festival u prvom beogradskom prigradskom pozorištu – Puls teatru Lazarevac, naterao Ivanu Nedeljković, direktorku ove ustanove, da održi javnu predavanje publici, pre svega roditeljima, o pravilima ponašanja u koja bi sami trebalo da upute svoju decu pre nego što ih dovedu na predstavu?

Zbog čega su kupovina pozorišnih karata, poštovanje uzrasta kome su dečije predstave namenjene, pozorišni red i elementarno vaspitanje postali problem koji traži da roditelje javno opominje uprava pozorišta?

Lazarevac se nalazi na nešto više od 60 kilometara od Beograda, ali iskustva pojedinih beogradskih pozorišta za decu pokazuju da nije reč o „prigradskoj“ pojavi, dok u Narodnom pozorištu Priština, sa sedištem izmeštenim u Gračanicu, uz sve bezbednosne i druge izazove života na KiM, kažu da su bili „šokirani neprijatnim iskustvom na jednom poznatom beogradskom pozorišnom festivalu za decu“.

U Puls teatru u Lazarevcu od 1. do 4. novembra održan je Deveti pozorišni festival za decu „Pozorišni Ringišpil“, na kome su odigrane četiri predstave: „Mala sirena“ NP Timočke Krajine „Zoran Radmilović“ iz Zaječara, „Dečak sa koferom“ Malog pozorišta „Duško Radović“ iz Beograda, „Bambi” Pozorišta za decu i mlade iz Kragujevca i “Ja sam Akiko“ KC Pančevo i FEP Bačka Palanka.

Iako je ovogodišnji program ocenila kao “kvalitativni iskorak”, Ivana Nedeljković javno je rekla da je “kao umetnik poražena zbog nekulturnog ponašanja u pozorištu“.

– Imali ste prilike da pogledate pobedničke, odlične predstave sa različitih festivala, ali se kao ličnost, kao direktor ustanove kulture, kao umetnik i stvaralac osećam veoma poraženo. Imali smo nekoliko incidenata. Prvo, ko nema kartu neka sačeka da prvo uđu oni koji su svoje ulaznice obezbedili na vreme. Ova predstava je kamernog tipa – to znači da na gledalištu, na samoj sceni, sedi publika; ima 120 mesta i nijedno mesto ne može više, iz milion razloga… Mi smo kao glumci, akteri, ansambl, napadnuti skoro svako veče zbog toga što neko ne shvata da ne može dete od dve godine da dovede na predstavu koja je preporučena za decu od sedam, osam, devet godina i stariju… Dragi roditelji, vi stavljate vašu decu na krila, vi palite tablete i za vreme predstave im puštate crtane filmove. Vi male bebe dovodite ovde sa kolicima i kad ne možete da uđete u pozorišnu salu, jer ovo nije stadion, nije parkić, svađate se sa nama, sa ansamblom Puls teatra, sa ljudima koji afirmišu ovaj grad. Dragi roditelji, Lazarevčani, isključite svoje mobilne telefone – apelovala je Ivana Nedeljković.

Ona je izjavila za Danas da je ovo prvi put da se ovakve stvari događaju na „Pozorišnom ringišpilu“ u Lazarevcu, ali i da to sad nije usamljena pojava jer slične probleme imaju i drugi dečiji pozorišni festivali i pozorišne scene za decu.

Prema rečima Ivane Nedeljković, niko iz publike nije prigovorio njenim kritikama, dok su ih prisutni prosvetni radnici podržali potreseni i do suza jer se suočavaju sa istim nevaspitanjem.

Jelena Antić, dramska moderatorka u Malom pozorištu „Duško Radović“ iz Beograda, koje je festivalu u Lazarevcu gostovalo 2. novembra, kaže da nije bila na predstavi, ali da je čula od kolega da je to veče bilo dece neprimerenog uzrasta u publici, kao i da su u ovoj beogradskoj kući upoznati sa svim incidentima na koje je ukazala Ivana Nedeljković.

– Podržavamo sve što je Ivana Nedeljković rekla. Iz iskustva u radu sa decom mogu da ukažem na dva ključna problema. Jedan je što kao publika funkcionišu u formatu „TikToka“ – jako brzo menjaju predmet pažnje, a drugi je potpuno odsustvo empatije o kojoj se govori na sve strane. Jako je loše bombardovati decu krupnim rečima, a ne objašnjavati šta one znače. Kao roboti su, njih ni ne zanima šta znače reči koje ne razumeju, ne druže se, ne razvijaju emotivnu inteligenciju. Imaju mnogo informacija, ali su istovremeno nepripremljena i izgubljena za svakodnevni život. Ko je krivac? Pa, sve dolazi iz kuće. Roditelji se ne bave decom, a profesori i nastavnici se nalaze u šah-mat poziciji. Ima primera da na pozorišnim radionicama za decu i roditelje roditelji ne reaguju čak iako njihovo dete ometa celu grupu – ističe Jelena Antić.

Ona ukazuje da „svako ima pravo da mu se predstava ne sviđa, da mu je dosadna, ali da nema pravo da remeti druge“, što je mladoj publici često teško objasniti, a kao argument za ometanje glumaca i publike koriste i činjenicu da su „kupili kartu“.

– Ne bi valjalo da medijski efekat obraćanja direktorke pozorišta u Lazarevcu bude jednokratan. Ovo je tema kojoj treba da se razgovara jer svi suočavamo sa istim problemima. Treba mnogo više istinski raditi sa decom, a ne samo obraćati im se teoretski. U svemu tome roditelji su ključni – ističe Jelena Antić.

U Operi i teatru Madlenianum kažu da odavno ne rade “dečiji program“, ali da su u vreme kad su imali predstave za najmlađu publiku to radili „ozbijno – pripremali roditelje i decu na predavanjima o ponašanju u pozorištu“.

Predrag Radonjić, direktor NP Priština, koje predstave igra širom KiM često i bez scene, objašnjava za Danas da su u ovoj umetničkoj kući probleme sa pozorišnim redom savladali iz pomoć nastavnika i roditelja, ali da su najveći šok doživeli u Beogradu.

– U početku, imali smo puno muke da deci u Gračanici, kao i deci iz drugih mesta na Kosovu i Metohiji koja su dolazila na predstave kod nas u Gračanici ili smo mi igrali u njihovim mestima u domovima kulture, holovima seoskih škola, učionicama i dvorištima škola, objasnimo pozorišni red. Ne bi trebalo izostaviti da su mnoga od njih prvi put bila u pozorištu. Malo-pomalo, uz podršku nastavnika, radnika domova kulture, posebno u Gračanici, roditelja koji su aktivno uzeli učešće, mi smo došli do toga da na našim predstavama za decu vlada veoma pristojna atmosfera. Stoga sam bio šokiran činjenicom da smo prilikom jednog gostovanja u Beogradu, na jednom poznatom i dugovečnom festivalu predstava za decu, došli u situaciju da razmišljamo da prekinemo izvođenje predstave zbog nepodnošljive buke i dobacivanja, ustajanja sa sedišta, bacanja stvari, pa i međusobnih koškanja koju nisu mogli da umire ni nastavnici ni redari u pozorištu. Čini mi se da su generalno, u tom smislu, stvari u provinciji zdravije ili manje iskvarene, kako vam drago da posmatrate – da još postoji neki elementarni zdrav odnos prema autoritetima u porodici, školi, prema starijima… Iznosim samo činjenice i lična iskustva. Ne izlažem obrazloženja, iako imam svoje mišljenje. Svakako postoje relevantniji sagovornici koji to mogu da učine. Mene zaista interesuje njihovo obrazloženje – kaže Predrag Radonjić.

Stampedo prilikom ulaska u pozorište

„S obzirom da sam glumica po osnovnoj vokaciji i često igram predstave, ovo obraćanje meni lično nije bilo potrebno. Međutim, kako se ove godine, tri dana dešavao ‘stampedo’ prilikom ulaska u pozorište, kao da se deli hleb gladnima i kako smo, kao organizatori, morali da vodimo računa o bezbednosti te dece, pre svega, uočili smo da su upravo roditelji mnogo manje zainteresovani od nas da jedan kvalitetan događaj podele sa svojom decom, i da su upravo oni ti kojima je, uslovno rečeno, manje bilo stalo do bezbednosti sopstvene dece, što se graniči sa neverovatnim. Jer kako drugačije objasniti pojavu gde roditelj prilikom ulaska gazi preko sopstvenog deteta, gurajući ga i potpuno ignorišući dežurna lica na predstavi“, izjavila je Ivana Nedeljković za Insajder, napominjući da je „sa organizovanim grupama, koje su dolazile sa svojim učiteljima i nastavnicima, priča bila potpuno suprotna, kao da su dva sveta u pitanju, što je nju fenomen“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari