Savršena žurka za kraj 1Foto: Zoran Pišlević

Finalno veče Exit festivala došlo je kao čedno relaksiran provod za desetine hiljada na Petrovaradinskoj tvrđavi.

No, ta naivnost vibracije ne znači da nije bilo rezanja do srži u umetničkom izrazu, već ovde samo svedoči o atmosferi zabave, pune ljubavi i zajedništva u publici i na sceni – jedna, ukratko, sasvim savršena žurka.

Program na Glavnoj bini otvaraju Naked svojim ljutim folklornim ritmovima, jarkih kolora i melodija punih sete. Internacionalna publika zaista širi svoju slušnu sliku izložena ovom divljem poniranju u ono iskonsko, do samog korenja, dok fino dozirani džez tek povremeno ublaži kakav opaki čoček od kog sve trešti i razlama se do prave hendriksovske dekonstrukcije. Uključujući i revolucionarni ‘vajb’ za kraj sa „Liberta“, nalik kakvoj partizanskoj pesmi na ‘speedu“

Kad smo već kod Hendriksa… holandsko-novozelandski My Baby izazivaju momentalnu hipnozu u auditorijumu svojim derivatima bluesa na pogonu paganskog ‘bita’ iz kakve savremene plesne dvorane. Opčinjavajuća pevačica Kato, njen brat Joost van Dijck na bubnjevima poput bosonogog sultana ritma i Danijel daFriz sa svojom gitarom koja jednostavno pročišćava vaš slušni aparat, poput kakve precizne medicinske bušilice… Apsolutni pobednici Glavne bine, bend koji je sticao obožavaoce od Klubića i Amerikane DOB-a, preko Fusion stejdža, pa sve do ovogodišnjeg Maina. Bravo za My Baby!

Elis Merton, pevačica i autorka situirana u Berlinu, pravi je pak primer nadnacionalnog indie-popa. NJen ogroman hit „No Roots“ – jedna od himni ovogodišnjeg Festivala – rečito govori o njenom 24-godišnjem životu vođenom na dva kontinenta, od Nemačke gde je rođena, preko SAD, Kanade, Engleske i ponovo Nemačke. Opisujući sebe kao ‘građanku muzike’, Merton na Exitovu Glavnu binu donosi dah najnovije generacije stvaralaca, koji su poput nje i narednog Martina Gariksa još uvek u svojim ranim dvadesetim. Elis Merton tako od starta drži pažnju svojim moćnim glasom i upumpava lično svoj ritam u nedeljno veče, ulazeći pod kožu publici. Bilo da ih natera da skaču sa njom uvis u „Make You Mine“ ili je netremice slušaju u „Jealousy“. A Martin Gariks ih odmah zatim navodi na još jače skakanje put zvezda i mahanje rukama na obe strane pod komandom njegovog di-džej pulta. Na delu je jedna nova generacija kojoj pripada muzička budućnost o kojoj još nemamo pojma. Ali, proizvodi bez sumnje čistu radost i oduševljenje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari