Ovako su Mrle i Prlja govorili 1989: Nikad nam nije palo na pamet da nekoga kopiramo 1Foto: ANP / ddp USA / Profimedia

Šta su ispričali, Prlja i Mrle iz Leta 3 te davne 1989. godine u razgovoru sa novinarom Gordanom Paunovićem (jedan osnivača radija B92, di -džej,..prim. a. ) za “Ritam” sačuvano je na portalu Yugopapir.

Počev od toga da su bili daleko od statusa “nove velike nade” preko turbulentnih promena kroz koje je prošao bend, do toga kako je Zdravko Čolić uticao na stil Lata 3.

U saradji s Yugopapirom, Index. hr donosi intervju s Letovcima na početku njihove karijere.

Oktobar 1989: Najnoviji dokaz da se kod nas negde (ipak) nešto događa je vinilna avantura riječkog sastava Let 3 – Two Dogs Fuckin.

Koncertna aktivnost ovih naslednika YU punk legendi Parafa i Termiti čvrst je dokaz u prilog tezi da se samo s nogama u svojoj, ma kako lokalnoj tradiciji, i s pogledom uprtim u svet, može postići muzička uverljivost dostojna poštovanja.

Daleko i od toga da su „nova velika nada“ i od mogućnosti da se pretope u prosečni YU pop rok, Let 3 su ostrvo samopoštovanja i smirene kreativnosti koja samu sebe opravdava, kako to već mora biti…

Šta se sve događalo od 1984., kad su Let 3 nastali, kroz šta je grupa prošla na putu do ploče?

MRLE: Ja sam pre svirao u Termitima, Prle u Umetnicima ulice. Kad su se oba benda raspala, s gitaristom iz Parafa – Ričijem – napravili smo Let 2. Odnosno, prvo smo se našli s nekim ljudima iz Rijeke, uglavnom muzičarima i počeli kao Strukturne ptice seriju multimedijalnih projekata. To je bio neki Let 1, zapravo, onda su nastali Let 2. Taj sastav se rasuo posle nekog vremena – vojska, brod, ženidbe – i onda su došla još dva čoveka, Miki iz Umetnika ulice i Tubin iz Ogledala, i menjali smo ime.

Prlja: “Nismo imali snimke, ništa, samo smo svirali, ali smo imali jedan status narodnog benda”

Grupa Umetnici ulice očito je vrlo značajna za okupljanje ovog sastava, ali o njoj se van Rijeke malo zna, mada je bila deo te slavne riječke generacije Paraf-Termiti-Mrtvi kanal…

PRLJA: Mi smo bili klinci od sedamnaest-osamnaest godina koji su svirali klasičan riječki punk. Imali smo dosta koncerata u Rijeci, ali samo jedan van, u Zagrebu, jer nam i nije padalo na pamet da idemo negde. Nismo imali snimke, ništa, samo smo svirali, ali smo imali jedan status narodnog benda. Baš posle odlaska Termita mi smo uzeli tu ulogu dole u Rijeci…

Kad se Izgubljeni povežu sa jednom drugom vašom pesmom – Armada, može se uspostaviti zanimljiv odnos. Je li Armada posveta riječkim fudbalskim navijačima?

PRLJA: Radni naziv te pesme je Jungle, ali mogla se zvati na kraju i Zulu Warriors, Bad Blue Boys, Torcida…
MRLE: To je džungla koja se događa u velikim arenama…
PRLJA: …možda najjača potkultura sad. U muzici se u svetu ništa novo nije pojavilo, ništa kao što je punk bio, tako da je to možda najjača stvar koja se desila, ti neki fudbalski huligani… pojava koja izlazi van granica stadiona, definitivno.Ta stvar ima veze s propašću rock and rolla, kako on ide sve niže i niže, tako se na drugoj strani otvaraju ventili za pražnjenje koji više ne postoje tamo gde bi trebali biti.

Ono što je sa tehničke strane zanimljivo je uloga izvršnog producenta. Helidon je izdavač, ali je Dallas, oličen kroz Gorana Lisicu Foxa, odigrao krupnu ulogu, kao i oko izdavanja ploča Mizara, recimo. Je li uloga Dallasa uporediva s ulogom koju imaju neke nezavisne izdavačke kuće na Zapadu, koje služe samo kao kišobran za zaštitu interesa i umetničkih sloboda autora, a distribuciju prepuštaju većoj firmi? Odnosno, je li vam se Helidon mešao u ono što radite?

MRLE: Ne, mi smo snimili materijal i ponudili im ga, oni su pristali i izdali ga, jednostavno zato što oni to mogu. Imali smo potpuno odrešene ruke da radimo šta god smo hteli, a Dallas nas je uputio kako s profesionalne strane sve to učiniti u studiju, na koji način svirati i snimati. No to je ipak samo pedeset posto i manje od onog što treba učiniti. Ostale stvari, oko produkcije i omota, kontakta s izdavačem, dobivanja dobrih uslova za snimanje – sve je to Dallas obavljao. Preko njih smo, na primer, dobili taj studio Tivoli koji je jako teško dobiti, i u koji smo i mi uletali u nekim rupama, kad neko drugi nije snimao, pa je miks i produkciju radio Janez Križaj (skupa s Dallasom), jedan od najboljih u svom poslu kod nas, majstor svog zanata. Velika je uloga Dallasa.

Znači Dallas je odgovoran za produkciju, organizaciju snimanja i realizaciju celog projekta. Ali omot je radila Nova Evropa – Dejan Križaj, Jani Štravs i ostali. Ko je na omotu u stvari, pošto postoje razna tumačenja?

MRLE: Ma, to je baš naš hir – jedan naš prijatelj. Ne znam je li ti se sviđa slika, on izgleda dosta zadovoljno i glupo u isti mah. A Štravsa smo upoznali u Ljubljani, dok smo snimali, tako smo i došli u vezu s Novom Evropom. Oni su stavili na omot i ovaj čekić i nakovanj, ali to je samo uzorak, nikakvih ideoloških pretenzija nemamo.

I vi ste se iskušali pred stranom publikom, austrijskom i italijanskom. Kako ste dosad prolazili svirajući povremeno napolju i uopšte kako ste do tih svirki došli?

PRLJA: Pa, to je sve preko Dallasa. Gde god smo svirali, Beč posebno, prošli smo fantastično, ali to je sve početak, da se nešto postigne u inostranstvu treba puno više raditi.

Nekad, kod Strukturne ptice, imali ste multimedijalne projekte. Hoćete li kao Let 3 neke od tih vanmuzičkih stvari uključivati u svoje nastupe?

PRLJA: Uvek smo koketirali s tim, video, filmske projekcije, uloga glume u samom nastupu. Pokušavamo na koncertu dati nešto više od gole svirke, napravimo uvek neku fintu – to su tradicije ostale još od Termita, pa su prenesene na Strukturne ptice, koje su bile jedan umetnički poduhvat, muzički ne više od sessiona. Let 3 isto pokušava na koncertu ponuditi neku zabavu, nekad je to smešno, nekad šokantno. Tako i na prvom koncertu u Beogradu obećavamo neku svinjariju svoje vrste. Šta će to tačno biti ne znam.
MRLE: Imali smo jednu u „Feniksu“, to je diskoteka u Rijeci, na danima „Vala“ (Omladinski list). Svirali smo na plajbek ali svirali smo Zdravka Čolića – „Glavo luda“. Iza nas je bio Hari Mata Hari, pa možeš zamisliti atmosferu.

Zašto niste pevali nešto njihovo?

MRLE: Nismo znali. Ne znamo te pesme, Čolića znamo.

Znači Zdravko Čolić ima značajnu ulogu u oblikovanju stila grupe Let 3.

PRLJA: Mogu ti reći da su, kad sam bio klinac, sve devojčice u razredu bile zaljubljene u njega, tako da sam ga zapamtio.

Po zlu.

MRLE: Nee, skrivene želje, skrivene želje…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari