RITAM NEREDA 2022 2 foto Marko Ristic @zamrznutitonovi foto Marko Ristic @zamrznutitonovi

Bend Ritam nereda u subotu, 16. decembr, pravi veliki koncert u Hali 2 Novosadskog sajma, gde će kao gosti nastupiti grupe Šank (Oi/punk bend iz Zagreba) i Inside Out (hardcore bend iz Novog Sada).

– Koncert će biti kruna ove mini turneje na kojoj promovišemo album “Novo doba” i nadamo se da će se ljudi odazvati u što većem broju – kaže bend u intervjuju za Danas.

„Novo doba“ donosi sjajne pesme, zvuk je kao i uvek žestok, čvrst i ritmičan. Kritički osvrt i angažovanost u pesmama nisu izostali ni na ovom izdanju što oslikava (post)apokaliptičan omot albuma. Ritam nereda nepokolebljiv je tri i kusur decenija, a sa grupom smo razgovarali o nastanku albuma, sunovratu vremena u kojem živimo, prošlosti, budućnosti i, naravno, rokenrolu.

INTERVJU Ritam nereda: Rock muzika je bunt koji je planski skrenut u zapećak 1
Foto: Stanislav Milojković

U čemu leži klica stvaranja, pa tako i novog albuma? Pretpostavljam da je postojala jaka potreba da se izrazite. Koje su spoznaje i emocije utkani u nove pesme?

– Utkali smo sebe kao i uvek do sada. Pogledajte samo svet u kojem živimo širom otvorenih očiju i biće vam kristalno jasno odakle dolazi sve što smo doneli na novom albumu. Mi smo oduvek otvoreno govorili o problemima koje živimo svaki dan bez da tražimo metafore kojima to želimo da opišemo.

Oseća se, kao i uvek, vaša kritička oštica, opservacija društva u pesmama. Iz kojih „pobuda“ nastaju vaše pesme?

– Sve je krenulo od one mučnine u stomaku koju osećamo svakim danom koji prolazi u ovom vremenu. Tu mučninu probudimo kada upalimo televizor, kada izađemo na ulicu, kada uzmemo telefon u ruke. Nama nikada nije bio problem da to prenesemo na pesme jer živimo upravo ono o čemu pevamo.

Šta je „novo doba“, kako glasi naziv vašeg albuma, donelo?

– Apsolutnu kontrolu većine i nametanje pogrešnih vrednosti radi lakše manipulacije. Kraće i konciznije od toga se ne može opisati.

„Gledaj, / Da li vidiš drugu boju / Osim crne / U koju zavili su mladost tvoju i moju?“ Uprkos „novom dobu“ koje nas je uvuklo u svoju mašinu, da li verujete u mogućnost postojanja promena ka boljem društvu i u kom kontekstu – pod kojim uslovima? Tj. da li ovo retoričko pitanje iz vašeg stiha ostavlja mogućnost za to da odgovor bude – da?

– Naravno da može da bude da. I sve zavisi od nas samih. Koliko ćemo dati sebe da napravimo promenu. Isto kao što većina da sebe da živi onako kako oni diktiraju. Isto tako možemo da poradimo na sopstvenoj slobodi. I ako padnemo, znamo da smo bar pokušali. Na kraju, i o toj strani smo pevali na albumu.

Šta je za vas muzika kao način komunikacije sa samim sobom i sa ljudima – kako vidite njenu kulturološku vrednost? Da li ona može biti vodilja ljudima da nešto promene ili se ta rokenrol mantra izgubila vremenom, lošom praksom i propuštenim prilikama?

– Mi smo stava da se nije promenila kulturološka vrednost muzičkog izražaja, već su se promenili ljudi koju tu muziku interpretiraju. Rock muzika je bunt. Jedan od jačih. Uvek bila i uvek će biti. Kako će neko taj bunt da interpretira to je do njega samog. Mi to radimo isto već 36 godina. Drugačije ne znamo. I nećemo. Setimo se samo nekih “revolucija” koje su bile nošene na krilima rock’n’rolla. Iz tog razloga je planski skrenut u zapećak.

U vašem intervjuu za Buku sam pročitala da ste prošle godine imali desetak dogovora (zakazanih nastupa) koji su propali zbog toga što niste podobni – kako se nosite sa cenzurom?

– Ponosno. Nije nam prvi put da nas spotiču, a verovatno ne i poslednji. Godnama se nosimo sa tim i čvrsto stojimo na svojim nogama.

Kako vam retrosektivno izgledaju svih ovih više od trideset godina rokenrola, turneja, koncerata, stvaranja i života?

– Kliše bi bilo da kažemo da smo jako ponosni na sve što smo uradili, ali jesmo. Nismo se povlačili kada je bilo najteže, imamo vrlo lepe stvari koje su se tokom svih ovih godina desile i puno prijatelja širom sveta. To su stvari koje nemaju cenu. Nećemo još da pravimo retrospektivu, jer još uvek imamo šta da kažemo i ponosno gazimo napred.

Kako je bilo devedesetih, egzistencijalno i muzički, u poređenju sa trenutnim stanjem?

– Ako uzmemo kao primer teme o kojima smo pevali 1992, 1996, 1999, 2012 i 2023. nema tu nikakvih promena. Teme su i dalje iste. Muzički izražaj se možda malo razlikuje, ali to je normalno ako imamo u vidu to da smo uvek radili ono što volimo i tako se izražavali.

Retko dajete intervjue što deluje razumljivo ako se ima u vidu da su se mediji, umesto da služe za informisanje, izokrenuli u svoju suprotnost i služe za laku zabavu, manipulaciju i spinovanje. Kako gledate na ulogu medija u današnjem svetu?

– Ne želimo da dajemo na značaju “medijima” kakvi su oni danas. Budimo surovo realni – ovo što se danas naziva medijima je potpuni trulež i vređa nam inteligenciju. Ne možemo da pevamo o jednoj temi, a da sa druge strane pričamo i radimo drugačije. Nema smisla i ne bismo mogli da živimo sa tim. Mediji danas imaju ulogu manipulatorskog kanala vladajućih i opozicionih struktura bez trunke zadrške. Političari su poseban soj ljudi koja gleda jedino i isključivo na profit i tu prestaju bilo kakve pobude da budu ljudi, kao i granice šta su spremni da učine da do svojih ciljeva dođu.

Da se vratimo na muziku – vaši koncerti važe za žestoke spektakle, kako se nosite sa sinergijom između vas i publike? Kako biste opisali tu hemiju i šta vama znače lajvovi i razmena energije i ljubavi sa publikom?

– To je u suštini vrhunac ovog čime se bavimo. Kada možemo to da podelimo sa ljudima koji su tu jer mislimo isto, želimo isto i živimo isto – nemoguće je da to ne kulminira u neki vid energije koja je vrlo snažna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari