Treći dan Arsenal festivala kao da nam je rekao: "Ma ja ti od muzike slušam sve" 1foto: Instagram Arsenal Fest/Screenshot

Ako je prvi dan bio posvećen mladima i njihovom zvuku, a drugi tvrdim gitarama, treći dan festivala nije apsolutno bilo moguće ubaciti u neku fijoku, ma koliko se trudili.

Treći dan je krenuo vrlo rano za one koji su želeli da pogledaju jedan od najuzbudljivijih mladih bendova u Srbiji, Sitzpinker. Četvorka iz Beograda koja radi zajedno sa ostatkom ekipe okupljene oko pokreta/kolektiva/grupe Hali Gali, radi na sebi još uvek, i traže svoj konačni izgled, iako već imaju iza sebe prave hitove. Pesme poptu „Da li“, „Mustang“ ili „Sudan“ svakog ko čuje ostavi bez teksta i svi se pitaju kako ovako mladi ljudi izbacuju ovako iskusne i originalne alt rok himne. Pred nešto malo više od stotinjak ljudi, bend se sjajno predstavio, i pitanje je vremena kad ćemo ih gledati u nekim kasnijim terminima.

Nemanja Radulović je svojom violinom spojio klasiku i etno i time uveo veći broj posetioca u ovu festivalsku noć, nešto eklektičniju i šareniju u žanrovima, nego prethodnih dana. Njegov nastup, u kojem je spojio balkanski etno i klasiku je možda i poslednja stvar koju su mnogi pogledali na mainu ovog dana, jer ostatak programa je bio poprilično, što bi rekla ona stara srpska izreka, hit and miss.

Šarenilo festivala je normalna stvar, ali retko kad smo mogli da vidimo ovakav sudar na glavnoj bini gde su možda manji problem muzički žanrovi koliko različiti stavovi o životu, društvu i politici. Sa jedne strane Beogradski Sindikat sa druge Dubioza Kolektiv. Moralo je ipak da se preseče nekim izvođačem između, a to se svelo na Smak +, bend koji sačinjavaju deca članova grupe Smak. Taman se između vrelih glava Beograđana i Sarajlija preseklo starom rokerskom svirkom .

Bs Bs pod uticajem novog albuma izleteli su na scenu i izbacili su iz sebe svoje standradne politčko – društvene priče. Isto to je i Dubioza Kolektiv radila, ali je više terala na ples i skakanje. Dobro da, i više je vukla na priču o legalizaciji marihuane.

Sa druge strane, velika količina publike ipak nije želela da prisustvuje nijednoj ni drugoj priči. Ignorisanjem Beogradskog Sindikata, najviše je dobio bend Artan Lili. Na Garden bini nije mogla igla da padne za vreme njihovog nastupa, a njihovi hitovi za tih nekoliko hiljada ljudi zvučalo je kao da su neke stadionske himne se izvodile na Vembliju. Bend je sjajno odgovorio na veliku količinu ljudi pa se i potrudio da ova svirka ne bude samo „obično festivalsko otaljavanje posla“. Na pesmama poput „Ako stanemo tu“, „Maca “ i „Nije svejedno“ se pokazalo koliko ovaj bend ima fanova u ovom delu Srbije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Arsenal Fest (@arsenalfest)

Kendi i njegovi drugari iz Aristokrat ekipe su podigli još više atmosferu svojim novim i starim hitovima, da bi sve pripremili za zvezdu večeri druge po veličini bine Arsenal festivala.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Arsenal Fest (@arsenalfest)

Bojana Vunturišević, možda nije u najavama bila, ali je svojom pojavom, nastupom i stavom bila prava zvezda večeri. Žena koja je iskristalsala svoje ime na domaćoj pop sceni kao pevačica, ali i kao autorka drugim izvođačima. Kad svira i peva za sebe, to je pop, to je soul, to je rnb, to su devedesete, ali u svemu tome je uspela da stvori i svoj prepozantljiv stil, vokalno ali i lirički, tako da jednostavno na kilometre prepoznajemo da je to ona. Jedna je od retkih na ovom festivalu koja je pozvala i Kragujevac na proteste „Srbija protiv nasilja“ koji se dešavaju u subotu. Svojim pesmama i svojim stavom i ponašanjem na sceni, Bojana zaslužuje najveće bine na domaćim festivalima, i deset puta više publike.

Ako je na glavnoj bini svirao „Tribute to Smak“ sastavljen od dece poznatog kragujevačkog benda, na drugoj bini su svirala deca, odnosno sin velikog Fele Kutija. Dino Dvornik je pevao „Afriku voli cili svit“ i nije slagao, Afriku i njenu muziku zaista vole svi, pa su tako svi zaplesali uz vrele ritmove koje je Seun Kuti sa svojim bendom servirao prisutnima.

Uz španski bend Reyko i Marka Luisa, polako se završio i treći dan festivala. Ostalo nam je samo još veliko finale, nakon čega se pozdravljamo sa najvećom žurkom u Šumadiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari