U Pozorištu na Terazijama promovisana autobiografija folk pevača Ace Lukasa 1Čovek koji je problematičan i to ne skriva: Aleksandar Vuksanović, alijas Aca Lukas Foto: Media centar

Promocija autobiografije Ace Lukasa „Ovo sam ja“ u Pozorištu na Terazijama ipak je iznenadila i one koji su već odavno shvatili da je Srbija zemlja „čuda“ u kojoj je apsolutno moguće sve, i gde hijerarhija kulturnih i svih ostalih vrednosti u poslednjoj deceniji postoji samo kao pluskvamperfekat.

Na sceni visokih umetničkih i estetskih dometa, na kojoj se izvode mjuzikli najvećih svetskih i domaćih autora, sinoć su knjigu ovog folk pevača (kako je pisalo u pozivnici), predstavili književnica Mirjana Bobić Mojsilović, urednik knjige Vanja Bulić, urednik u izdavačkoj kući „Laguna“ Srđan Krstić, producent Saša Mirković, a odlomke iz knjige pročitao je glumac Mima Karadžić.

Posle razgovora usledio je unplugged koncert Ace Lukasa i Folk house benda, a knjiga je promovisana kao „iskrena od bola, otvorena kao „lična karta“, ispovest bez dlake na jeziku večito lošeg momka naše estrade, koja pokazuje šta znači živeti život uvek na crti“.

Na pitanje Danasa koje „književne vrednosti“ ima Lukasova autobiografija i kako je došlo do toga da „Laguna“ objavi ovu knjigu, bez obzira na to što pored vrednih naslova neguje i one komercijalne, urednik Srđan Krstić kaže da se autobiografija ne ceni samo po literarnim kvalitetima, i da tu nastaje „zabuna“.

– Ono što opredeljuje tu vrstu literature su drugi faktori i neke druge vrednosti, a ovaj žanr je do skora bio izrazito nepopularan u odnosu na svet, gde daleko prestiže romane i druge književne žanrove. Autobiografija je poseban segment, da bi bila dobra u njoj treba da postoje tri stvari koje publika raspoznaje, i upravo su nas one opredelile da objavimo ovu knjigu. Prva stvar je iskrenost, i to bih uporedio sa Filom Najtom, koji je bio osnivač „Najkija“, i u knjizi „Umetnost pobede“, u kojoj sebe naziva patikar, iznosi iskrenu priču o tome šta znači napraviti jedan svetski brend. I Aca Lukas je brutalno iskren, i njegova knjiga je možda prva autobiografija kod nas koja je tako otvorena, jer su gotovo sve dosadašnje služile ili da se neke stvari opravdaju, ili da se objasne – navodi Krstić.

Na konstataciju da je više od dve decenije Lukas „brutalno iskren“ u svim tabloidima i u emisijama televizija sa nacionalnom frekvencijom, u kojima njegove izjave i ponašanje prevazilaze sve civilizacijske i građanske norme, i da su njegovi agresivni i prostački nastupi medijski već toliko eksploatisani, Krstić kaže da je to „nešto drugo“.

– On u ovoj knjizi govori o sebi i kako on vidi svoj život, a drugi kvalitet te njegove ispovesti je otvorenost. Govori o problemima sa kockom, narkomanijom, alkoholom. Nema veze ako je o tome već govorio na televiziji, jer u knjizi iznosi mnogo više detalja. On je čovek koji je problematičan, i to ne skriva, i dobijate potpunu sliku njegovog života. Postoji tu i treći kvalitet, sposobnost da se veoma duhovito obračunava sa samim sobom, napravio je mnogo šala, pre svega na sopstveni račun. Moram da kažem da niti sam poklonik njegove muzike, niti tog „lika i dela“, ali ovu autobiografiju vidim kao jednu dramu i tragediju svih nas, koja nam se desila prelaskom iz 80 -tih u 90 – te godine, i dramu jednog mladog rokera koji je sebe tako zamišljao, a otišao je na neku drugu stranu. Za mene je taj svet u kojem je on živeo potpuno paralelni u odnosu na onaj u kojem sam ja bio, a živeli smo u istom gradu, u isto vreme. Zato mislim da svi oni koji sa gađenjem gledaju na ovu autobiografiju, a ima ih, treba da odbace predrasude kojih su puni, i da zavire u jedan neobičan, nesvakidašnji život u kojem se prelama naša tragedija – smatra Krstić.

Na podsećanje da je Lukas 90-ih pevao na ratištima, da je zbog veza sa Dušanom Spasojevićem i Legijom bio uhapšen posle atentata na premijera Zorana Đinđića tokom akcije „Sablja“, i da je o svojim poznanstvima sa „zemunskim klanom“ i sam javno govorio u „žanru“ tabloidnih feljtona, Krstić kaže da ga nije zanimalo kako je bilo ranije.

– Nisam neko ko je baš ljubitelj njegove muzika i koga je zanimao njegov život, a ono što sam profesionalno odradio je ova knjiga. Možda će ona otvoriti put drugim ljudima kod nas da nešto iskreno napišu o sebi. Na Sajmu knjiga u Frankfurtu naći ćete mnogo više naslova ovog žanra nego drugih, jer postoji jedno široko tržište, a zašto smo mi po tom pitanju mimo sveta, zaista ne znam. Kontekst Ace Lukasa može da se tumači kao kontradiktoran, ali sve zavisi od tačke sa koje se gleda. On je takav kakav je, sa tim svojim izgledom i pričom – kaže Srđan Krstić.

Samo Vanja Bulić razume

Autobiografiju „To sam ja“ Aleksandar Vuksanović, alijas Aca Lukas, objasnio je rečima da je „došlo vreme da se nešto stavi na papir“, a napisao je zajedno sa Vanjom Bulićem. Kako je izjavio, Bulić je jedini čovek koji je mogao da razume ono što kaže, da uobliči te reči na njegov način, koji razmišlja kao on, i koji je Beograđanin. Na Buliću je bilo da događaje iz Lukasovog života lepo poređa, i da sve to dobije smisao.

Direktor pozorišta – ćuti!

Svi pokušaji da od direktora Pozorišta na Terazijama Aleksandra Đaje dobijemo odgovor kako je promocija knjige Ace Lukasa upriličena baš na ovoj sceni, da li je pevač zakupio ovaj elitni prostor ili ga je dobio gratis, kao veliki poklonik predsednika Vučića i njegove stranke, ostali su bezuspešni. Đaja nije odgovarao na pozive i poruke Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari