Vedrana Rudan: Sve su žene ponekad Tine 1

U 73. Laguninom književnom klubu danas, prvog petka u martu, prigodno, glavna tema biće žene. Večerašnji Klub ostaje na onlajn varijanti – na Laguninom Instagramu i Jutjub kanalu gostovaće hrvatska književnica Vedrana Rudan, koja će govoriti o romanu Sju Kofman „Dnevnik besne domaćice“.

Mnogi književni kritičari smatraju da je treći roman američke književnice Sju Kofman, objavljen 1967, bio ključni odraz drugog talasa pokreta za oslobođenje žena i da je pokrenulo čitav žanr „lude domaćice“, sledeći trag koji su u književnosti i na javnoj sceni pedesetih i šezdesetih godina 20. veka pokrenule Simon de Bovoar i Beti Fridan. Knjiga ima status klasika i svetskog bestselera.

Glavna junakinja knjige je 36-godišnja Betina Tina Manvis Bolzer, majka dvoje dece, obrazovana i neostvarena umetnica sa širokim interesovanjima za književnost, slikarstvo i vajanje koje je zamenila ulogom supruge ambicioznog liberalnog demokrate i domaćice na Menhetnu.

Podstaknuta čitanjem „Budenbrokovih“ Tomasa Mana i „njegovom gurmanskom strasti prema urednosti i dokumentarnosti“ rešava da vodi tajni dnevnik ne bi li se spasila od nezadovoljstva monotonim životom i strahovanjem da bi zbog ubitačne jednoličnosti mogla da zapadne u ludilo.

Dnevnik joj pomaže da se osmeli i krene u lične izazove.

Njena ispovest kroz pero Sju Kofman, koju žanrovski svrstavaju i u „feministički“ i u „roman za podizanje svesti“, zapravo uz sjajan humor predstavlja „suptilnu kritiku američkog potrošačkog društva“.

Po ovoj knjizi reditelj Frenk Peri 1970. snimio je istoimeni filma sa Keri Snodgres u glavnoj ulozi.

Ova filmska komična drama ovenčana sa dva Zlatna globusa, bila je nominovana i za Oskara i nagradu Bafta.

Keri Snodgres u ulozi Beti Bolzer inspirisala je poznatog američko-kanadskog muzičara Nila Janga da napiše pesmu „Čoveku treba sluškinja“, koja se 1972. našla na njegovom albumu „Harvest“, a on i glumica potom su postali romantičan par.

Laguna je „Dnevnik besne domaćice“ objavila sredinom septembra 2020. u prevodu Jovanke Rolović i Marte Malagurski. Predgovor za ovo izdanje napisala je Vedrana Rudan, koja će večeras govoriti, kako sama tvrdi, o „knjizi svog života“.

„Kad sam prvi put pročitala ovu knjigu, nisam znala da su sve žene s vremena na vrijeme, neke uvijek, Tine. Starjela sam uz Tinu… Prošle su godine. Tini je još uvijek trideset i neka, meni teče sedamdeset i prva. Kad sam prvi put pročitala ‘Dnevnik besne domaćice’, Tina je za mene bila stara žena, danas je mlađa od moje kćeri. Majke se prema kćerima najčešće odnose pokroviteljski, ja ni danas nisam prema Tini izgubila poštovanje. Još uvijek od nje učim i stalno u knjizi koja se jedva drži u komadu otkrivam nešto novo. Ipak, ono najvažnije što sam izvukla iz ove knjige jest: moram otkriti tko sam, što želim? Ako je kompromis tvoj izbor, prihvati sebe i svoj život bez optuživanja, jalovih analiza, ne mrzi se. Ako si Tina, budi Tina i ne brini zbog onih kojima se nećeš svidjeti“, poručuje Vedrana Rudan.

Književna nagrada po imenu Sju Kofman

Bez obzira na društveni i književni značaj „Dnevnika besne domaćice“, po kome je i najpoznatija, Sju Kofman (1926 – 1977) ipak se ne može smatrati „piscem ženskog pokreta“, tvrde teoretičari književnosti. Rođena je na Long Ajlendu u Njujorku. Počela je da piše još tokom studija na koledžu Vasar, koji je završila 1947, kad je u Junior bazaru objavljena njena prva pripovetka. Prvi roman „Srećni letnji dani“ izašao je 1959, a posle toga objavila je još pet knjiga – romana i zbirki priča. Bila poznata kao urednik i saradnik mnogih časopisa. Preminula je na Menhetnu 1977, a Američka akademija za umetnost i književnost je dve godine docnije ustanovila književnu nagradu za najbolji prvi roman ili zbirku priča u oblasti fikcije koja nosi njeno ime.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari