Vladimir Arsenijević: Nema napretka bez suočavanja sa zlom iz 90-tih, a studentski protesti pokazuju da se u tome ni za pedalj nismo promenili

Prije nekoliko sedmica je bilo je video koji govori sve .Ide razgovor sa studentom,oko njega kolege i neka djeca,pretpistavljam srednjoskolci.Izjavu daje student medicine,vjerovatno odlikas od prvog razreda osnovne skole pa do danas.Izjava odmjerena,pravilno izrecena,bez gramatickih pogresaka,vidi se da je citao lektire I sve sto mu je doslo pod ruke.Polije kamera hvata drugu stranu,njegove vrsnjake,nabildovane I tetovirane, zamaskirane kapama,valjda da sakriju lice ili da izgledaju opasnije.
S jedne strane dobri đaci vidi se na njima da su bili dobri,koji su se trudili u skoli,citali knjige,pisali domace zadace,trudili se.Sa druge strane loši đaci,koji vjerovatno nisu nikad nista procitali u zivotu,niti su pisali domace zadace,koji su pozavrsavali,ako su I to,najlakse srednje skole vjerovatno sa dvojkom,koji su po cijele dane ili na ulici ili u teretani,skupili se da prijete I tuku.
Slika Srbije.

Bertold Breht bi, po uzoru na jednu od svojih Prica gospodina Kojnera, verovatno rekao – Dok sam gledao kako taj copor sutira Arsenijevica, shvatio sam zasto toliko mrzim fasizam. Zato sto budi ono najgore u meni. Zato sto i ja pozelim da srusim njih na asfalt i isutiram ih do kraja. I time me pretvara u jednog od njih, koje toliko prezirem.