Milan Marić: Glumac sa stavom 1Foto: Miroslav Dragojevic

Da se ova zemlja iole približava normalnosti, uređenom, pristojnom, načinu postojanja, onda bismo o glumcu Milanu Mariću pisali zato što mu je sutra 30. rođendan ili zato što nije mala stvar što će baš on na filmu ovekovečiti legendarnog Tomu Zdravkovića.

Međutim, povod da se on nađe u ovoj rubrici, najblaže rečeno, mračan je.

Za jedan međunarodni projekat, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, „usudio“ se da progovori o Srebrenici, iz perspektive njenih žrtava a povodom četvrt veka od kako se desio jedan od najužasnijih zločina u ime srpskog naroda.

U tabloidnim medijima usledili su očekivani naslovi o „izdajniku“ i tome slično, kakve neminovno prate komentari tipa da se to o čemu svedoči lik u Marićevoj interpretaciji „nije ni dogodilo“.

Na sve to mladi Marić odgovorio je razborito, zrelo, odmereno, kao neko ko je, iako je u vreme stvarnih događaja imao tek pet godina, svestan svih posledica tog zbivanja i zajedno ih sa svojim sunarodnicima još uvek oseća na sopstvenoj koži (i doveka će, sve dok postoji negiranje), mnogo više i jasnije nego oni koji su u to doba bili odrasli i koji su znali šta čine, a sada sve to pokušavaju da prekriju velom zaborava.

Umetnost je tu i umetnici su, ako su pravi, tu da svedoče.

Marić se, iako, rekosmo, mlad (rođen 31. jula 1990), u takve svrstava – i po svom stavu i po glumačkoj veštini.

Dovoljno je samo pogledati prvi veliki biografski film u njegovoj karijeri – otelotvorenje ruskog disidentskog pisca Dovlatova, koje je, umnogome zahvaljujući Mariću, ovenčano Srebrnim berlinskom medvedom.

Stvarne, istorijske ličnosti upečatljivo je odigrao i u pozorištu – obe u vezi sa mladobosanskim pokretom – Gavrila Principa u predstavi „Mali mi je ovaj grob“ i Danila Ilića u „Zmajeubicama“ (i u filmu „Branio sam Mladu Bosnu“).

I pre nego što je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesorke Biljane Mašić 2013. godine zaigrao je u nekoliko predstava –  „Iza rešetaka“, „Radnici umiru pevajući“, „Sumnjivo lice“, te u postavci Olivera Frljića koja je uzburkala ovdašnju javnost – „Zoran Đinđić“.

Po diplomiranju postao je stalni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Marić igra i u mnogo serija – od onih generacijskih poput „Jutro će promeniti sve“ do sve popularnijih kriminalističkih kakve su „Besa“ ili „Državni službenik“, u kojoj ima glavnu ulogu.

U pohvale njegovoj veštini treba ubrojati i to što je za ulogu u seriji „Nemanjići“ naučio da jaše i barata mačem, a za ulogu u „Dovlatovu“ to što je naučio ruski za tri meseca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari