Akademski patriotizam znači biti građanin svijeta 1Foto: Wikipedia / F.Schmutzer

Pronicljivom čitaocu nije moglo promaći da sam u prethodnim tekstovima pisao o dva modela nacionalnih akademija. Jedan model, nazovimo ga Model 1, može se opisati sintagmom „Čist račun, duga ljubav“.

Drugi, ili Model 2, najbolje opisuje sintagma „Račun bez krčmara“. Model 1 koriste progresivne akademije nauka, na primjer, američka, britanska i njemačka.

S druge strane, akademije komunističkih zemalja (Kina), kao i nekih bivših komunističkih zemalja (Mađarska, zemlje bivše Jugoslavije, Hrvatska, Slovenija i Srbija) koriste Model 2.

PRO BONO: Koje su glavne karakteristike ovih modela? Model 1 isključuje (a) plaćanje akademika za usluge koje pružaju vlastitim nacijama, i (b) bilo kakve skrivene privilegije za akademike.

Model 2, s druge strane, uključuje plaćanje akademika, u vidu apanaža koje se isplaćuje svakog mjeseca.

Podaci u stručnoj literaturi otkrivaju da Model 2 uključuje, pored mjesečne apanaže, i skrivene privilegije za akademike, što je odlika korupcije.

Evo nekih detalja iz Modela 1. Američki akademici se ponose time što vlastitu naciju služe pro bono.

Za one koji ne znaju, američka nacionalna akademija nauka osnovana je 1863. godine, na vrhuncu građanskog rata, aktom Kongresa i potpisom predsjednika Abrahama Linkolna.

Danas se ta akademija formalno zove Nacionalna akademija za prirodne nauke, inženjerstvo i medicinu.

Dakle, tri akademije u jednoj.

Njena predsjednica je geofizičarka Marša MekNut. Od 2013. do 2016. uređivala je časopis Science. Akademijom upravlja Savjet koji se sastoji od 17 članova (devet žena i osam muškaraca).

Članovi akademije, njih skoro tri hiljade, uključujući inostrane članove, u obavezi su da plate godišnju članarinu.

Slično je organizovana i britanska akademija.

Započela je kao Kraljevsko društvo iz Londona za unapređenje prirodnih nauka, poveljom Kralja Čarlsa II iz 1662. godine.

Ovo učeno društvo je daleko poznatije po skraćenom nazivu The Royal Society (u daljem tekstu TRS). U sljedeća tri i po vijeka, engleska nacionalna akademija se proširila i prerasla u britansku akademiju.

Pored TRS, uključuje Akademiju medicinskih nauka, Kraljevsku inženjersku akademiju i Britansku akademiju (društvene nauke).

Kad je u pitanju TRS, uspješnim kandidatima se daje na znanje da njihovo članstvo može postati punovažno samo ako plate pristupnu članarinu.

Plaćanje članarine je obavezno svake godine.

Ako, kojim slučajem, članovi ne izmire finansijsku obavezu, dobiće podsjećanje u pisanoj formi. Poslije druge podsjetnice i ponovljenog neplaćanja članarine, brišu se iz spiska članova. Istinski čist račun.

O ljubavi da ne govorimo.

Konačno, njemačka nacionalna akademija, poznata po nazivu Leopoldina, implicitno zabranjuje plaćanje akademika, kao i bilo kakve skrivene privilegije. Praksu Modela 1 primjenjuju i neke nadnacionalne akademije, kao što je Evropska akademija nauka. Tako svi članovi ove akademije moraju platiti godišnju članarinu od 100 evra.

(NE)SKRIVENE PRIVILEGIJE: Evo nekih detalja iz Modela 2, čiji je glavni proponent Kina.

Način na koji kineska država upravlja naukom je suspektan zbog toga što je nauka u Kini monetizovana.

Tako na primjer, prema pisanju časopisa Science, ako kineski naučnici objave rad u Nature ili Science, od univerziteta ili instituta dobijaju u prosjeku 43.000 dolara.

Najveći iznos isplaćen u Kini za jedan naučni rad je nevjerovatnih 165.000 dolara. Sličnu praksu plaćanja za naučne radove su počele da primjenjuju i neke zalivske zemlje.

Zato nije iznenađenje da srpski naučnici koji svoje usluge prodaju zalivskim zemljama, kad se vrate u Srbiju, predlažu suspektni recept plaćanja naučnih radova, kao rješenje za bolji plasman Univerziteta u Beogradu na Šangajskoj listi.

Ako država koja sebe vidi kao naučnu velesilu (Kina to jeste prema posljednjem izvještaju Uneska iz jula 2021), zloupotrebljava nauku, monetizacijom kreativnog procesa kakav je naučnoistraživački rad, ne treba očekivati da će nacionalna akademija te države biti bitno drugačija.

Statut Kineske akademije nauka ne sadrži preciznu informaciju o akademskoj apanaži.

Međutim, stručni radovi otkrivaju da akademici dobijaju mjesečnu stipendiju, koja nije viša od 150 dolara. Dakle simbolična suma.

S druge strane, kineski akademici uživaju skrivene društvene privilegije. Dodatno, plate kineskih akademika u njihovim institucijama su u rangu zamjenika ministra.

SOVJETSKI MODEL: Ostali proponenti Modela 2, od Mađarske do zemalja bivše Jugoslavije, u statutima akademija eksplicitno pominju plaćanje akademika, kao i novčane iznose njihovih apanaža (Hrvatska i Srbija).

Ono što je zajedničko svim zemljama koje upražnjavaju Model 2 je sovjetski uticaj.

Kineska akademija je osnovana 1949. godine i njome je inicijalno upravljano po sovjetskom modelu.

Ostale pominjane akademije su osnovane prije pojave komunizma, ali su poslije Drugog svjetskog rata prihvatile sovjetski model. Poslije pada komunizma nije bilo ozbiljnih pokušaja da se model upravljanja akademijama reformiše.

Ovo je glavni razlog za opis Modela 2 sintagmom „Račun bez krčmara“. Drugim riječima, ne dirajte u naše privilegije. Država-krčmar će uvijek platiti sve naše privatne račune.

Naravno, države plaćaju račune i za akademije koje funkcionišu po Modelu 1. Međutim, akademici moraju platiti vlastite račune.

Državni novac, osim dijela koji pokriva plate neophodnog administrativnog osoblja, po Modelu 1 ide isključivo na naučne projekte u kompetitivnom procesu.

Podaci za 2020. godinu pokazuju da je TRS finansirala naučne projekte u vrijednosti od 50 miliona funti.

Konkursi za TRS projekte su otvoreni za sve britanski naučnike, od doktoranada do profesora univerziteta, u zavisnosti od tipa projekta.

Za neke projekte mogu konkurisati i naučnici iz inostranstva. Proces ocjenjivanja projekata je transparentan i uključuje međunarodne recenzije.

Procenat uspjeha je redovno ispod 10 odsto.

Dakle, čist račun duga ljubav, kako u vrijeme Ser Isaka Njutna kad je ovaj bio predsjednik akademije, pa sve do danas, u vrijeme kad je predsjednik TRS Ser Edrijan Smit, statističar i upravnik Instituta Alan Tjuring.

Kako Modeli 1 i 2 kotiraju u širem društveno-ekonomskom kontekstu?

Analizom društveno-ekonomskog konteksta na globalnom planu, posebno indeksa korupcije, bave se organizacije poput Transparency International. Korupcija je, prema Transparency International, „zloupotreba povjerenih ovlaštenja radi privatne koristi“.

Zemlje koje koriste Model 1 imaju nizak nivo korupcije.

Tako Njemačka, Velika Britanija i SAD zauzimaju deveto, jedanaesto i 25. mjesto na globalnoj listi indeksa korupcije.

Zemlje koje praktikuju Model 2, s druge strane, imaju relativno visoke indekse korupcije.

Slovenija zauzima 35. mjesto, Hrvatska 63. mjesto, Mađarska 69. mjesto, Kina 78. mjesto, i Srbija 94. mjesto, na listi indeksa korupcije za 2020. godinu.

Da bi se Modeli 1 i 2 pravilno razumjeli, treba naglasiti da nauka nikad nije bila nacionalna kategorija.

Alberta Ajnštajna ne pamtimo kao Švajcarca, nego kao građanina svijeta.

Nikola Tesla jeste bio Srbin po rođenju, ali je njegova inženjerska zaostavština, svjetska.

Model 2 je anahron zato što nauku degradira u nacionalnu kategoriju. Račun bez krčmara, u kontekstu Modela 2, znači da služenje naciji za platu i skrivene privilegije nipodaštava suštinu istinske nauke, koja ne priznaje nacionalne granice.

Model 1 je, s druge strane, progresivan, zato što nauku tretira kao nadnacionalnu kategoriju. Akademik koji služi naciju pro bono, sebe sa pravom može smatrati građaninom svijeta.