Kritika politike ovde i sada 1

I najnovija knjiga jednog od naših najplodnijih pisaca – Misli u pokretu – aforizmi (Srpska reč, Beograd 2021), događaj je u srpskoj savremenoj satiri.

Radikalizaciju kritičkog stava Čotrić preduzima na svim frontovima, u svim sferama humaniore, ne samo u građanskom odnosu prema aktuelnoj politici.

Zbirka počinje sumnjom u istinsku privrženost veri, u koju se svi svakodnevno zaklinjemo.

Prvi aforizam stavlja pod (samo)kritičku lupu inicijalno primanje vere: U početku beše reč.

Dalje nismo mogli da slušamo.

Sledeći aforizam samo aktuelizuje, iznosi na videlo naš duboko zapretan nemar prema stvarnom, delatnom uvažavanju reči, čak i kad ima biblijski oreol: Ako je u početku bila reč, nismo odmakli dalje od početka.

Ovaj aforizam radikalno pomera genezu i format naše krivice – mi nismo u veri i moralu pali nedavno, poslednjih godina ili decenija, mi nosimo na duši primordijalni, istočni greh.

Citirani aforizmi nisu satirični ni u širem smislu – ne samo da ne apostrofiraju našu vlast već nadilaze i sferu svetskih moćnika.

To su metaistorijski, metareligijski i metapsihološki aforizmi, opservacije na graničnoj liniji sa genetikom kao dinamičnim a ne statičkim fenomenom.

U zbirci slede aforizmi koji iz različitih aspekata tematizuju veru.

Čotrićev pristup Svevišnjem bliži je antičkoj mnogobožačkoj nego hrišćanskoj paradigmi Boga – jedinoga, svemoćnoga, idealnoga…

Podsetimo se, u antičkoj tradiciji Bog je nalik ljudima – osim što je besmrtan, ima sve ljudske mane i vrline, samo uvećane.

U hrišćanskom poimanju religije, Bog je idealno oličenje svemoći i svih vrlina.

Postojanje zla pravda se razlogom slobode – da ljudi mogu sami da biraju dobro, a ne da to čine pod prinudom.

A ako izaberu zlo, odgovaraće pred Strašnim sudom.

Nasuprot paradigmi monolitnog savršenstva, Čotrić Tvorca sveta tematizuje iz vizure zdravorazumskog, laičkog ljudskog uma: Bog je sve stvorio jednakima, osim sebe.

Dok u ovom aforizmu imamo diskretnu ironiju, u sledećem su vrata ironije širom otvorena: Bog je stvorio i ateiste.

U narednom aforizmu ide još dalje, Bog se tematizuje iz humorističke vizure: Bog sve vidi.

Opasan je to voajer.

Najradikalniji potez u profilisanju Boga je njegova dualna, svetačko-svetovna priroda – svemoć prožeta ljudskim slabostima, pre svega pasivnom tolerancijom zla: Bog sve vidi, sve čuje i sve zna.

I zato ništa ne preduzima.

No u ovom aforizmu imamo i dodatnu, dalekosežnu implikaciju – Bog nije svemoguć!

Drugim rečima, sticaj okolnosti može biti takav da rešenje nije moguće.

Ima algoritama- a možda je i integralni svetski algoritam takav da mu se ni Bog ne može suprotstaviti.

U ovom kontekstu šire, bar dvoznačno, poimamo maksimu Neizvesni su putevi Gospodnji.

Nije više u pitanju samo odnos Boga prema ljudskim zaslugama ili gresima, već i što sam nema rešenje za neizvesnosti sveta koji je lično stvorio.

Nastavak knjige sadrži oko trista aforizama – naizmenično se smenjuju istorijske, sociopsihološke i metaopservacije o raznim sferama ljudskog znanja i umeća sa aktuelnim satiričnim žaokama.

Ako retrospektivno osmotrimo Čotrićevo stvaralaštvo koje traje već tri i po decenije, u prvom planu su nam dve stavke.

Prva je neprestano širenje tematskog dijapazona, druga je težnja ka maksimalnoj konciznosti.

Iako je aforizam već sam po sebi simbol kratkoće i jezgrovitosti, naš satiričar nastoji da u svakoj narednoj knjizi bude još sažetiji.

To poetičko nastojanje mogli bismo nazvati zovom verizma.

Pisac i dalje gaji estetski izraz koji je majstorski demonstrirao u prvim knjigama – stilske figure svih vrsta i podvrsta – ali samo ovlaš maskira poruku.

Često je dovodi do ruba političkog diskursa, u nameri da nam prizove ono što bi Francuzi nazvali paradoksom ili nonsensom njim samim, da nam predoči protivrečnost ili glupost iz prve ruke, samogovorom njihovih proizvođača, pre svega političara.

To je približavanje književnog stila jeziku političkog žargona u cilju supstancijalne demontaže politike.

No, ekonomija izraza motivisana je još jednim važnim razlogom, uklapanjem u duh vremena – u informatiku iz prve ruke.

Drugim rečima, svrha minimalizacije iskaza je da nas u trenu, bez trunke odlaganja, uvede in medias res, u jezgro problema ili čvornu tačku dileme.

Ovde je estetika diskretniji elemenat, a poruka, s ciljem da bude učinkovitija, prelazi u prvi plan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari