Ne samo lična priča 1

U novoj zbirci kolumni Život bez krpelja, koju je izdala beogradska Laguna, Vedrana Rudan piše o muškarcima, ženama, a pre svega o svojim najdražim krvopijama – o deci.

U svom prepoznatljivom stilu i na duhovit način, autorka suočava čitaoce sa mnogobrojnim problemima koje nosi život u krugu porodice. Da li su sitna dečica samo budući krupni gadovi? Zašto smo zadovoljni kad od njih dobijemo još manje od ono malo što smo očekivali? I gde je granica između bezuslovne ljubavi i doživotne robije? Ovo su samo neka od pitanja koja postavlja Vedrana Rudan u svojoj novoj knjizi.

„U jednom trenutku, dobro, ne baš u samo jednom, svoju sam djecu doživjela kao krpelje koji će mi piti krv dok budem živa. Očajna, napisala sam priču misleći da je to samo moja priča. Kad tamo… Krpelji svuda oko nas. To je postala moja najčitanija priča“, kaže autorka, dodajući da ova njena knjiga nije samo o deci krpeljima. „Krpelj može biti i žena. Krpelj može biti i muž. Krpelj sam i ja koja mislim da ću, ako vam se ovom knjigom napijem krvi, postati sretna krpeljica. LJudi su mazohisti. Ima nešto neodoljivo u krpeljima. Što? A da pročitate knjigu?“ Kontroverzna spisateljica navodi da su krpelji svuda oko nje, u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazi. U Srbiji se oseća opušteno, a u Hrvatskoj, zbog iznošenja istine, britkog jezika i kritike vlasti, osim kroz knjige, nema prostora da izrazi svoje stavove već ih, kako u svom maniru kaže, uglavnom izlaže mužu, u kuhinji.

U knjizi Život bez krpelja oni kojima danas piju krv pronaći će olakšanje i utehu. Takođe, mnogi će se prepoznati i shvatiti da su ponekad i sami bili (i još uvek jesu) nepodnošljive krvopije. Bez obzira na to da li ste žrtva ili domaćin, ova knjiga će vas od srca nasmejati i pomoći vam da što bolje razumete sebe i sve one krpelje bez kojih se u životu ne može. I koje bezgranično volite.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari