Orfej 17. stoleća 1

Četiri i po veka od rođenja Klaudija Monteverdija napuniće se 15. maja ove godine, što je povod za omaž velikom kompozitoru pozne renesanse.

Na ovogodišnjim „Salzburger Festspielen“ engleski dirigent Džon Eliot Gardiner izvešće Monteverdijeve opere u poluscenskoj, koncertantnoj postavci. U počast ovom jubilaru ide i objavljivanje Monteverdijeve biografije iz pera muzikologa Silke Leopold, emeritovane direktorke muzikološkog seminara u Hajdelbergu i autorke mnogobrojnih publikacija o muzici renesanse i baroka.

Italijanski kompozitor, pevač i virtuoz na violi Klaudio Monteverdi, svojim muzičkim opusom važi za velikog obnovitelja vokalne muzike, koju je on iz renesanse preveo u barokni stil. Za taj epohalni obrt zaslužna je 8. knjiga madrigala u kojoj se polifoni stil renesanse preliva u monofoni stil baroka. U njoj sadržani „Madrigali o ljubavi i ratu“ ujedno su  i model formalne perfekcije ovakve vrste pevanja. Klaudio Monteverdi postigao je svojim operskim kompozicijama veliku slavu i popularnost. Rođen je 15. maja 1567. u Kremoni, a umro 12. novembra 1643. u Veneciji. Kao sin jednog lekara u Kremoni je najpre bio kantor u katedrali „Mark Antonio Ingegneri“, u kojoj je delovao od 1590. i docnije kao instrumentalista viole u Mantovi. Putovanjem kroz Flandriju, u pratnji hercoga Mantove, došao je u dodir za francuskim stilom pevanja. Monteverdi je polifoniji renesanse suprotstavio monodiju odnosno izražajnu moć solo pevanja. Njegova opera „L’Orfeo“ početak je novog tipa opere, koja je ubrzo postala veoma omiljena forma u čitavoj Evropi. Osim toga Monteverdi je komponovao mnogobrojne „Canzonetten“, odnosno, modifikovano madrigalsko pevanje ka solističkim madrigalima, praćenim generalbasom, utičući time na evropsku umetničku muziku od Hajnriha Šica do moderne i jednog Karla Orfa. Monteverdi, koji je kao 15-godišnjak počeo svoju karijeru kao kompozitor, i šesnaest godina docnije komponovao svoju prvu operu, bio je jedan od protagonista koji su muzičku epohu oko 1600. godine trajno izmenili. To je epoha u kojoj se zbivaju veliki prelomi unutar muzičke istorije – na primer odvajanje od vokalnog višeglasja ili otkriće opere ili oratorijuma. Berlinski dirigent René Jacobs, specijalist za staru muziku, veli da pravi Verdi nije Đuzepe, već Monte-Verdi.

U Monteverdijeve docnije opere idu „Il ballo delle ingrate“ (1608), „Il ritorno d’Ulisse in partia“ (1640) i „L’incoronazione di Poppea“ (1642). Još do pre 50 godina ovaj kompozitor bio je sasvim nepoznat, u najboljem slučaju ga je ovaj ili onaj specijalista poznavao. Danas pak, opere „L’Orfeo“ ili „L’incoronazione di Poppea“, gotovo u svim većim operskim kućama su na repertoaru.

Autorka Monteverdijeve biografije „Klaudio Monteverdi: Biografija“ („Claudio Monteverdi. Biografie“, „Carus-Verlag“, Štutgart 2017), Silke Leopold pripoveda životni put Monteverdija od početaka u Kremoni, preko vremena na dvoru u Mantovi, do njegovog kapelmajstorskog statusa u domu u „San Marku“ u Veneciji.

Autorka ove biografije rođena je 1948. i nakon boravka u Berlinu, Harvardu i Regenzburgu, od 1996. do 2014, sada je emeritovani ordinarius i direktorka muzikološkog seminara u Hajdelbergu. Mnogobrojne publikacije o istoriji opere, italijanskoj muzici od 16. do 18. veka, o Monteverdiju, Hendlu, Mocartu i istorijskoj praksi izvođenja muzike, obeležavaju njen muzikološki opus. Silke Leopold specijalistkinja je za Monteverdija, što je potvrdila još 2002. svojom studijom „Claudio Monteverdi und seine Zeit“ („Klaudio Monteverdi i njegovo doba“). Ta knjiga još nije bila kompozitorova biografija, već analiza muzikoloških problema.

Monteverdijeva biografija strukturiše se u tri etape: Kremona, Mantova, Venecija. Sada pak autorka spaja život i delo kompozitora u kompaktnu narativnu celinu zasnovanu na temeljima retkih biografskih dokumenata i fragmentarnih kompozitorovih pisama. Autorka vrlo upečatljivo opisuje Monteverdijev život i delo u političkom, socijalnom i muzičkom kontekstu tadašnje epohe i usput objašnjava, kroz razumljive analize, u čemu leži posebnost Monteverdijevih kompozicija u madrigalima, sakralnoj muzici i operi. Ona jasno pokazuje zašto je kompozitor koji je muziku držao za sluškinju reči, sa neverovatnom konsekventnošću usavršavao emocionalnu izražajnost muzike. Monteverdijeva sposobnost da ljudska osećanja i afekte dovede do idealnog stapanja sa pesničkom reči kroz muzički izraz, u takvoj perfekciji gotovo da nije nikad više prevaziđena. Iako su mnoge kompozicije izgubljene i biografski dokumenti retki i nepouzdani, ipak je nastala fascinirajuća biografska panorama, u kojoj se muzička i kulturna istorija dodiruju na fonu političkih događaja tog vremena.

Biografija Klaudija Monteverdija bila je hronični deziderijum internacionalne muzikologije. Sada se ta zijajuća praznina ispunjava virtuoznim biografskim narativom napisanim rukom eksperta. Ova biografija je ujedno i svečani omaž velikom kompozitoru, Apolonu ili Orfeju 17. stoleća, kako je sa pravom kao jedan ili drugi bivao apostrofiran.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari