Tihi šapat u sveopštoj galami 1

Jedan od najznačajnijih beogradskih režisera i verovatno, najobožavaniji pedagog nekadašnje Akademije za pozorište, radio, televiziju i film na odseku glume, profesor Predrag Bajčetić, kao zadužbinske knjige ostavio je budućim generacijama glumaca, režisera i teatrologa dve iznimno važne i za budućnost teatra na našim prostorima podsticajne knjige: Beseda u ćutanju i Histrionika, i danas objavljenje kao prve dve u ediciji Sabrana dela Predraga Bajčetića, Fondacije Predrag Bajčetić (2019).

Čitav jedan ljudski vek u kojem je teatar bio početak i kraj svega iskustveno, neretko dosežući nivo čiste nauke, profesor Bajčetić je podastro budućim generacijama teatralaca, koji na njihovu žalost nisu imali priliku na časovima i seminarima drugovati i razmenjivati energiju sa ovim čarobnjakom pozorišne pedagogije. Podastro je svoje režisersko znanje i iskustvo, a svaka od ovih knjiga ima svoj poseban značaj.

Knjigu Beseda o ćutanju Bajčetić je podnaslovio: zbirka članaka, ogleda i zapisa. Samu knjigu čine celine: Bespuća: Pozorišna bespuća, Gavelin monolog, Bojan Stupica, Reč o srpskom pozorištu: ili porta; Tragovi: O tragovima Pozorišnog oktobra – danas, Lunačarski i njegovo doba, Sudbina Mihaila Čehova, Zaostavština i legenda; Realizam apsurda: Predstava posle predstave, Pozorište panike, Protiv nekadašnje avangarde, Realizam apsurda; Ogledalo: Tadeuš Lomnjicki, Inokentij Smoktunovski, Ogledalo ili speculum, Postupak, ili: Anđeo sedi na kamenu i Pogovor: Čehov kao didaskalos i Političko pozorište, O teatrokratiji i Napomene.

U bespućima današnje pozorišne umetosti, kao i u svim drugim oblastima života i stvaralaštva, mudri glas profesora Bajčetića kao da dolazi iz dubina helenskih prostora. Analizom pojedinih režiserskih postupaka kao i pojava u savremenom teatru čini se kao snažan korektiv i praktičara i teoretičara u scenskoj umetnosti.

Kao znalac istorijskog i u životu i u pozorištu Bajčetić, pre svega, retko minuciozno analizira viđeno i doživljeno, a potom izvodi na ravan naučne uopćenosti umetničke procese.

Vanserijskim smatram Bajčetićev esej o glumi Inokentija Smoktunovskog…

Dobro je da je Fondacija Predrag Bajčetić objavila ovu knjigu istinskih teatrološko-kritičkih sudova, jer današnja slabašna, mucava teatrološka i kritička misao u Srbiji i u regionu bar ima od koga učiti kako se kritički prosuđuje, a potom i artikuliše teatrološka misao briljancijom intelektualno nadmoćnog stila.

Bajčetićeva svedočenja i teatrološka analitika o radu Gavelle i Stupice tek će biti značajna za ozbiljna uobličavanja teatrološke misli o ovim genijima režiserskog štapića.

Pišući o tragovima pozorišnog oktobra, o Lunačarskom i njegovom dobu, Pozorištu panike, o realizmu apsurda, zatim o estetici Tadeuša Lomnjickog, o Čehovu kao didaskalosu Predrag Bajčetić razvija fugu teatralijanu prefinjenim stilom!

Bojana Vujadinović, glavna i odgovorna urednica, najzaslužnija je za objavljivanje ove knjige, koja je i dokument i umetnički analitična radionica. U našoj književnosti o teatru retko dragocena i nezaobilazna knjiga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari